Ulju s otočića Žižnja pokraj Tkona zlato na natjecanju u New Yorku

PREKO – U sjeni zadarskih Dana masline, koji su se protekli vikend održali u Zadru i na našem otoku, ostala je jedna maslinarska priča koja itekako ima veze sa zadarskim arhipelagom.

Na prestižnom New York International Olive Oil Competition, koji se održavao od 24. do 27. travnja u New Yorku, među 800 uzoraka iz 26 zemalja svijeta Hrvatsku je predstavljalo 37 ulja. Trinaest ih je dobilo zlatnu medalju, sedam srebrnu, a ukupno smo ostvarili stopu uspješnosti od 59 posto, što je poboljšanje od tri posto u odnosu na prošlu godinu.

Među 13 zlatnih našlo se i ulje s maloga otoka Žižnja, koji administrativno pripada Općini Tkon, gdje je na 47.500 metara četvornih zemlje maslinik podigao 64-godišnji Roman Urbanija, rođeni Ljubljančanin sa stalnom adresom u Belgiji. 

Na strmoj kosini jugozapadne punte,  s koje pogled puca na tri strane svijeta, izdiže se maslinik sa 665 stabala oblica, casaliva, pendolina i cipressina, posađenih u 33 reda, a u najduljem redu 34 masline, pokoja mladica smokve i nekoliko stoljetnih planika. Od 2004. godine, kada su Urbanije od jednog Murterina kupili zemlju i 2006. posadili prvu maslinu, njihov se život iz korijena promijenio, o čemu je prije dvije godine pisala novinarka Andrina Luić za Zadarski list, a mi donosimo dio te priče.

– Onda nisam znao ništa, osim da želim mir, tišinu i osamu. O maslinama nisam razmišljao, barem ne na ovaj način, nisam mislio da će mi postati život i „presložiti“ sve dotadašnje planove. Počeli smo živjeti na relaciji Gent – Žižanj, popuno nas je preuzelo imanje i briga oko njega, iako sam zaposlio radnika iz Biograda da brine o svemu dok smo odsutni, prisjeća se gospodin Urbanija, koji se ponosi svojim maslinikom održavanim apotekarskom  preciznošću.

 Sve je po crti! Bez milimetra odstupanja. A takvi su bili i njegovi planovi nakon što ga je šibenski agronom Davorin Panić uvjerio da je padina okrenuta moru idealno mjesto baš za masline. 

– Bager i ostala mehanizacija na otok su stigli 2006., dovukli smo 1500 kubika zemlje, stajski gnoj, 700 željeznih štapova, 700 cijevi za navodnjavanje, vodu s Murtera, bijelu ilovaču s područja Šibenika i Vodica, kopali rupe i potom drobili kamen, a dobiveni šljunak stavljali oko maslina jer on na metar četvornog krša usisa 200 litara vode. Samo na privatne brodove i trajekte koji su prevozili sve što je bilo potrebno za podizanje maslinika i kasnije gradnju kuće mislim da smo potrošili oko 50.000 eura, objašnjava.

– Čitao sam o europskim potporama za poljoprivrednike u Hrvatskoj i odlučio svoj projekt aplicirati u IPARD fond, mjera 103, misleći da ću sve moći sam obaviti sam jer sam imao čiste papire i urednu dokumentaciju. Printao sam formulare, raspitivao se, informirao, ali ubrzo sam shvatio da ću se izgubiti u toj šumi svih mogućih propisa i zahtjeva. Bio sam naivan! I onda nas je jedna gospođa iz Tkona uputila na Ivana Ćupića iz LAG Laure u Biogradu koji je već imao iskustva s apliciranjem projekata za IPARD. Mlad, elokventan, pun volje i znanja odmah nam je rekao da ni on neće sve moći sam napraviti, da ćemo izgubiti puno vremena i možda nećemo ni doći do kraja. Uputio nas je na Agenciju AZRA iz Varaždina koja radi s LAG Laurom, imaju ured u Bruxellesu i odlično su informirani o svemu. Tek kada smo njih angažirali, stvar se pomaknula s mrtve točke, a sve je ukupno trajalo nepune dvije godine. Od prijave do isplate. Vrijeme između nije ništa drugo nego traženje dlake u jajetu. Mislite na početku da vam Europa uistinu želi pomoći da ostanete doma i radite ono što volite, da ne lupate na njihova vrata u potrazi za poslom, ali kada danas sve zbrojim i oduzmem, mislim da je riječ o nevjerojatnom cjepidlačenju. Mi smo to doživjeli kao torturu, pojašnjava. Iz IPARD fonda dobio 325.989 kuna, 50 posto vrijednosti ulaganja u uljaru, bačve, punionicu, poluautomatski stroj za etiketiranje. 

Od 2015. godine, kada je iz uljare poteklo prvo maslinovo ulje, gospodin Urbanija dobio je nekoliko nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu. I prošli vikend u Zadru ulje mu je ušlo u kategoriju “Deset najboljih otvorenih ulja”, ali medalja iz New Yorka ipak je i stvarno i metaforički zlatnoga sjaja.

Dodajmo još da je zlato u New Yorku dobilo i ulje sa Šolte, a srebro ulje s otoka Hvara. Ostala ulja uglavnom su iz Istre.