Recenzija: Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama

PREKO – Na 7. međunarodnom Festivalu književnosti u organizaciji Hrvatskog književnog društva, koji je održan u studenom 2014. godine u Rijeci, Ante Gregov Jurin osvojio je nagradu za roman godine u nakladi HKD-a i to za svoj prvijenac pod nazivom »Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama«. U nastavku donosimo recenziju spomenutog romana…

 

Stvaralačko nadahnuće/htijenje Ante Gregova, Jurina, iznjedri ovaj roman – roman prvijenac: Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama. Usebljenim bivstvovanjem, ispunjen zahtijevnijim iščitavanjem sadržaja riječi plijeni njegova literarna geneza, njegova društvena i povijesna kultura, idiom, dijalog koji donosi karaktere/osobnosti, fizičke i psihičke patnje i izgubljenost onih koji su predmet ovoga romana, predmet literarne opservacije. Likovi nosioci romanske radnje, prije sveg glavni lik Šime, njegovi socijalni i psihološki porazi i pobjede, njegovi “trijumfalni prolazi”, kroz koje se može ući u “obećanu zemlju”. Amerika, sanjana, Obećana zemlja ili Pakao – Šimin, Danteov ili …kockari, kurve, lihvari, profiteri, gangsteri svih profila…?

Pokretač dobrih odnosa (jednina bitka) uljudbe, koristi sve raspoložive vještine i znanja da bi život učinio podnošljivim, u zagrljaju susreta, u rastancima, u intimnim bliskostima, u razgovorima (autorov osobni etički zagovor čovjeka i čovještva).

Ante Gregov, Jurin, gradio je književnu tvorbu – roman. Na baštinjenu tradiciju transponira život otočkog čovjeka, njegovu političku i društvenu problematiku kroz sva pitanja i propitivanja ulovi nas ovaj roman te ga doživimo i kao svoju intimu. Glavni lik uprkos svemu traje i opstaje usprkos njegovim manifestacijama njegova ponašaja/odluka, bez obzira na sve nepravde i razočaranja. Školjka je zaklopatica koja u sebe zaklopi (u sebe kao u kufer) i odnese bijegom u Ameriku cio svoj škoj, škojem motivirani autorov mentalni korpus: u taj u koji se sva njegova ljubav stisla.

Za prvijenac iznenađujuća disiplina i suzdržanost u formi romana, izbrušena i dotjerana izravnost – dijalog. Riječi nose dijaloge, dijalozi slike, slike filmske kadrove. Filmičnost romana očita, jasna i neupitna.

Ante Gregov, Jurin, u hrvatskoj književnoj sferi zablista ovim romanom prvijencom, nadasve lingvinističkim resursima, pogođenom temom, rijetko kad il nikako i nikad u ovom obliku obrađenoj, bježanje s otoka i kraja, iz SFRJ u “novi svijet” romaneskne materije, njene stilske formacije, pristupom temi, društvenoj sredini, ovoj-onoj, sustavima, režimima, (ne)demokraciji, svjetovima, tipizacijom likova… Prozni bijeg iz poezije pjesnika Gregova, kao što je i uspio bijeg glavnoga lika Šime sa škoja priko mora na drugi kraj u Italiju pa dalje u Ameriku.

U krugovima sličnim onima kod Dantea (Pakao), odvija se ova geneza ljudskosti, povijesti likova koji grade priču i ponuđeni konkretni život. Treba reći da je ovo istovremeno društveni roman, obiteljski roman, a u latentnoj opciji na stvarnim likovima i događajima kao podlozi građen roman. Tematska motiviranost i organizacija (dugo je u sebi nosio i slagao roman autor, još od vremena stalnih priča ispod glasa u krugu obitelji o prebjezima), potraga za egzistencijom tražeći i žudeći za dostojanstvom i na kraju pristajući na posao najniže vrste…

S obzirom na sve ovo roman Ante Gregova, Jurina: Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama, suvremenog psihološkog i sociološkog, čini ovaj roman kompletnim u teorijskim literarnim zakonitostima.

To su argumentirani razlozi za uvrstiti ga, roman: Čovjek koji je razgovarao s krijesnicama, u kontekst literature i uz preporuku čitateljima i institucijama – između ostalog i kao djelo edukativne vrijednosti neobrađivano u hrvatskoj literaturi i uglavnom dijelom nepoznatih posljedica političkih manifestacija na etničke, etičke i sociološke, a onda neupitno  i psihološke uvjetovanosti.

Sve navedeno čini ovaj roman uzorkom višeslojnim po svim teorijskim i literarnim zakonitostima s, prije svega, hrvatskim, ali snagom bahate sile jugoslavensko ‘bratskoopredjeljenim’ nastojanjem nametanja uvjetovanom nastojanju na preodgoju i neuvažavanja tradicije otočkog čovjeka, literarnim predloškom koji aktualizira pitanja, traži i nudi sudbine/odgovore – Čovjeka koji je izgubio sve sugovornike i poneki sretan trenutak identifikacije i svrhe vlastitoga života pronašao u razgovoru s Krijesnicama.

 

Nikola Šimić Tonin

foto: Zvonimir Kucelin, Zadarski list