Preški ton, riječ i slika u Zadarskom klubu

Preški ton, riječ i slika u Zadarskom klubu

ZAGREB – Umjetnička udruga Ars Uljan, KUD Preko i Matica Hrvatska predstavili su se sa svojim novim umjetničkim ostvarenjima u petak, 5. prosinca 2014. u Zadarskom klubu u Zagrebu.
Dan uoči blagdana sv. Nikole zagrebačkim Zadranima, uglavnom onima porijeklom iz Preka, darovali su bogatu i raznovrsnu umjetničku večer. Ne mali broj gostiju podijelio je radost stvaralaštva s likovnim umjetnicima iz Preka te uživao u gozbi knjige ”Umorne ruke” Senka Sorića. Vrijedno je naglasiti kako se ovo posljednje okupljanje mještana Preka u Zagrebu održalo nakon punih 25 godina kada su daleke 1989. imali svoj prvi veliki skup, zavičajnu večer, u Hotelu International. U minulih četvrt stoljeća održano je više, što većih što manjih okupljanja, i svi su podjednako zračili veseljem i radošću susreta, s naglašenim emocijama i uvijek s predstavljanjem novih umjetničkih ostvarenja ne zanemarujući sjećanja na bogatu prošlost svoga mjesta odrastanja.
 
Umjetnička udruga Ars Uljan iz Preka predstavila se po prvi put u Zagrebu izložbom biranih likovnih ostvarenja svojih članova. Dodajmo kako su izložbu u Zadarskom klubu 19. studenoga 2014. postavili Bogdan Mogilevskij i Tomislav Košta, uoči blagdana sv. Krševana, zadarskim studentima u Zagrebu za dar povodom Dana Grada Zadra. Nazočna publika, u protekla dva tjedna, mogla je vidjeti više radova različitih slikarskih tehnika, formata i likovnih tema te nekoliko skulptura. Izloženi su radovi Anselma Dorkina, Evelin Dorkin Gregov, Kristine Jordan, Ive Kalajdžića, Bernarda Klarina, Tomislava Košte, Katarine Kraljev, Jadrana Mašine, Silvane Mihaljević, Bogdana Mogilevskija, Konstantina Mogilevskija Irene Sikirić, Senka Sorića i Svijetlane Tanje Sorić.
Rad i višegodišnje stvaralaštvo Umjetničke udruge Ars Uljan predstavio je Bogdan Mogilevskij, predsjednik Udruge, naglasivši izuzetnu povezanost stvaralaštva članova Ars Uljana i publike, posebice one u Preku i, možemo kazati, na cijelom otoku Ugljanu, što ih samo nadahnjuje za još bogatije i raznovrsnije stvaralaštvo.
 
Središnji događaj te umjetničke večeri bilo je predstavljanje fotomonografije ”Umorne ruke” Senka Sorića. Naglasimo kako je ta fotomonografija nastala povodom 50 godina umjetničkog, više nego plodnog, rada svestranog umjetnika Senka Sorića. Osvrte i dojmove koji su objavljeni u toj hvalevrijednoj monografiji, čitali su: Milena Dundov, Šime Mihatov, Jasenka Lulić Štorić, Bogdan Mogilevskij i Marija Mihatov. Fotomonografija ”Umorne ruke” objavljena je u nakladi Gradske knjižnice Zadar. Istaknimo kako je predstavljanje knjige popraćeno recitalom više autorskih pjesama Senka Sorića, objavljenih u fotomonografiji, u interpretaciji dramske umjetnice Milene Dundov, a glazbeni dio večeri začinio je Mihovil Valčić s više glazbenih izvedbi na gitari. Spomenimo usput kako je čast uloge domaćina i voditelja programa pripala autoru ovih redaka.
 
U završnom dijelu programa književnik i likovni kritičar Joja Ricov svojim nadaleko poznatim krasnoslovljenjem povezao je likoslovlja Umjetničke udruge Ars Uljan i fotomonografije ”Umorne ruke” Senka Sorića. Naglasimo na kraju kako Joja Ricov u svom prikazu nije skrivao izuzetno poštovanje i divljenje Senkovim umjetničkim dosezima ostvarenim posebice na području fotografije, usporedivši ga s braćom Brkan i Josom Špraljom, svjetski poznatim fotografima koji su svojim fotografskim umijećem baš kao i Senko Sorić duboko vezani za zadarski kraj. U istinitost takvog prikaza i usporedbe možete se uvjeriti već i samim površnim prelistavanjem te više nego izuzetne i tehnički vrlo dobro izvedene fotomonografije.
Pomnijim čitanjem najnovije knjige Senka Sorića ”Umorne ruke” može se ustvrditi kako je autor ostvario vrlo značajno djelo koje se može iščitavati višeslojno, ne samo kroz umjetničku fotografiju i osebujnu poeziju samog autora, već i kao značajan prikaz jednog dijela izvorne etnografske baštine i nadasve kao nezaobilazan doprinos proučavanju povijesti mjesta Preko, posebice onog vezanog za umjetnička etno-folklorna ostvarenja i stradalničku prošlost žitelja te važnosti i uloge žena u svakodnevno životu.
 
Na samom kraju programa Joja Ricov i Šime Mihatov otpjevali su poznatu pjesmu ”Mene zovu bodulom” začinivši tako ovaj susret još vedrijim i veselijim što je potrajalo do kasnih sati u neobaveznom druženju i planiranju nekog novog okupljanja u skorašnje vrijeme.
 
Pavao Jerolimov