Nakon 60 godina Sestrunjci ponovno imaju žudije, čuvare Kristova groba
SESTRUNJ – „Pripravi mladiće koji će pjevati kroz Veliku sedmicu i nađi četiri mladića koji će stražariti pred Sv. Grobom preko službe Božje do ‘Glorije’ u Uskrsnu subotu…“
Zapisao je, među ostalim, u „Običajniku Župe Sestrunj“ don Mate Zorić u siječnju 1879. godine i taj pisani trag samo je dodatno „nahranio“ ideju Sestrunjaca da nakon 60 godina obnove običaj žudija, čuvara Kristova groba, i tako na otok privuku mlade i Sestrunjce rasute diljem svijeta.
Pothvat vrijedan divljenja i pažnje, osobito ako se u obzir uzme činjenica da zimi na Sestrunju živi tek 20-ak stanovnika, većinom starije životne dobi. Držeći se one „bolje da umre selo nego običaj“, krenuli su u potragu za starim fotografijama, uspomenama i sjećanjima na sestrunjske žudije koji su, pretpostavljaju, na otok „ stigli“ polovicom 19. stoljeća, vjerojatno iz Italije.
– Ideja o obnovi žudija u našim glavama živi već nekoliko godina, ali uvijek bismo zapeli na tim tragovima, pričama, svjedočanstvima. Vjerojatno nije bio pravi trenutak! Sada se sve posložilo, novi ljudi na čelu Mjesnog odbora, pokrenulo se puno aktivnosti na otoku i svi smo se nekako usredotočili na to. Mislim da nas je najviše potaknulo to što smo došli do podatka da je sve stalo 1957. godine. Navodno je tadašnji svećenik „ukinuo“ žudije jer je u Velikom tjednu sva pažnja bila na njima, a ne na liturgiji. Slijedom toga, u crkvenim smo knjigama otkrili i don Zorićev „Običajnik“, i to na glagoljici i latinici. Preko Facebooka smo pozvali Sestrunjce da pretraže stare obiteljske albume ne bi li našli fotografiju žudija iz toga vremena i rekonstruirali odoru. Ali ni tu nismo imali puno uspjeha jer pedesetih godina prošlog stoljeća očito nije bilo puno fotoaparata na otoku!!!, prepričava Danijel Fatović, jedan o idejnih začetnika obnove običaja čuvara Kristova groba i koordinatora svih aktivnosti koje su prethodile predstavljanju žudija u sestrunjskoj crkvici Gospe od Zdravlja na Cvjetnu nedjelju.
Najviše podataka dobili su od 90-godišnjeg Mate Fatovića, koji je u mladosti bio čuvar Kristova groba i dan-danas sjeća se mnogih pojedinosti. Poput one da je „pokojni Norinko pošao 1936. u Šibenik po robu za žudije, ali njega nije dopala jer je bio još puno mali“.
– Mene je roba dopala u ratu, mislim 1944. ili 1945. godine, kad su velike momke strijeljali Talijani. U žudije su najviše išli momci iz onih kuća koje su bile više vezane uz crkvu, ali nije se strogo pazilo ni na porijeklo ni na ugled obitelji i zapravo je svatko mogao biti čuvar Kristova groba. Sve što sam rekao mladima danas, zapisali su i zadovoljan sam kako su sve napravili, i kape i odoru, i koplja i mačeve. Krojačica je sve pogodila! Jedino mislim da je štit malo prevelik. Onda, u moje vrijeme, bio je malo manji, komentirao je pred crkvom Gospe od Zdravlja gospodin Mate.
Zadovoljstvo što se na otok vratio stari običaj nisu krili ni ostali mještani, koji su iz Zadra i drugih krajeva došli na Sestrunj vidjeti žudije.
– U ovo vrijeme i inače na otoku ima dosta Sestrunjaca, režu se masline, uređuju okućnice, vrtovi. Na Veliki tjedan tradicionalno dolazi puno ljudi. A danas je sigurno na otoku barem stotinjak Sestrunjaca. Samo ih je jutros na brodu iz Zadra bilo više od 30, kazala nam je gospođa Zdravka Dilber, poštarica i, kako kaže, „Katica za sve na otoku“.
I ona je, poput Nenada Šužberića, predsjednika Mjesnog odbora, i Danijela Fatovića koordinirala sve poslove koje je trebalo obaviti do Cvjetnice. Iako je u svim mjestima u kojima se njeguje običaj čuvara Kristova groba 12, na Sestrunju su uvijek bila četvorica jer je župa mala. Tako je i sada, pa je čast da ponesu odoru žudija pripala Rafaelu, Zvjezdanu i Tomislavu Švoriniću te Kristijanu Šužberiću. S njima će se u Velikom tjednu izmjenjivati Danijel Fatović i Nenad Šužberić.
Prema Fatovićevim riječima, odore su uvijek bile sive boje, premda su neki tvrdili da su bile bijele. Sestrunjci su se odlučili za kombinaciju sive, crvene i zlatne.
– Htjeli smo da budu svečane i mislim da smo to i postigli. Za ovu godinu, u dva mjeseca rada, uspjeli smo napraviti sve osim obuće. Cipele treba naručiti kod postolara, a za to nismo imali novca. Sve smo sami financirali, ljudi su davali donacije i uistinu su se svi odazvali, a naša mještanka Radmila Antišin, koja u Zadru ima trgovinu s tkaninama, donirala je cjelokupni materijal. Kostimima su se najviše bavili Vjeka i Tomislav Švorinić, šivala ih je gospođa koja šije za zadarsku katedralu, a opremu, koplja, mačeve i štitove radili smo Rino Radulić, Zoran Vrkić, Tomislav Švorinić i ja, govori Danijel Fatović i još jednom zahvaljuje svima na donacijama, radu i trudu u oživljavanju starog običaja. I inače su, dodaje, Sestrunjci složni i vole sudjelovati u zajedničkim poslovima u mjestu tako da su se i sada rado odazvali.
Odlučite li sljedeći vikend provesti na Sestrunju, uživat ćete u starim običajima, od kojih domaći sami izdvajaju tradicionalno pjevanje „Muke Gospodnje“ i „Gospinog plača“, procesiju Križnoga puta po mjestu uz upaljene baklje i pjevanje tradicionalnog „Puče, moj“. Naravno, uz čuvare Kristova groba!
Kako je proteklo predstavljanje žudija na Cvjetnicu na Sestrunju, pogledajte u velikoj FOTOGALERIJI
Andrina Luić/Zadarski list