Zadnja postaja tijekom korizme gostovala u Šibeniku i Skradinu

PREKO – Oratorij ”Zadnja postaja” autora prof. Ive Nižića, čiji je nositelj KUD Preko, gostovala je tijekom ovogodišnje korizme u Skradinu u crkvi Male gospe te u šibenskoj katedrali Sv. Jakova. Kao i na svim dosadašnjim gostovanjima, domaća publika je oduševljeno pozdravila jedan od najpoznatijih korizmenih oratorija u Hrvatskoj.

Oratorij ”Zadnja postaja” vrlo su dojmljivo pod ravnanjem samoga autora prof. Ive Nižića izveli Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica – Zadar, Članovi zbora sv. Cecilije župe Preko, KUD Preko u Udruga žena Luzor. Dramatizaciju ovog pučkog igrokaza priredila je i režirala Milena Dundov, scenografiju potpisuje Robert Košta, a majstor svjetla je Ivo Nižić.

Život čovjeka na otoku

Zborovi odjeveni u crne plašteve s kapuljačama te prigušeno gotovo nikakvo svjetlo na pozornici izuzev vidno osvjetljenog velikog križa, te sami ambijent crkve dodatno su naglasili mističnost teme ali i istakli poruku nade, vjere i ufanja. Kroz govorne i pjevane (a capella) dionice glumaca uskrsnula su sjećanja, tuga, radost, bol, patnja, veselje i sve ono što čini život čovjeka na otoku, gotovo kamenjaru, bez nekog obilja materijalnih dobara. Glumački dio izvođača (mještani, mladež i djeca) bio je odjeven u tradicionalnoj preškoj nošnji, a različitim svakodnevnim ‘rekvizitima’, svijećama, košarama itd. simbolizirali su tradicionalne uskršnje običaje svoga mjesta.

Svi sudionici izvedbe ove pučke drame su amateri, i kao glumci i kao pjevači, i svoj su dio izveli zadivljujuće, tako da bi im mogli pozavidjeti i mnogi profesionalci. Dugotrajni pljesak oduševljene publike, mahom zagrebačkih Prečana, orio se crkvom sv. Blaža i samo je dokaz maloprije rečenog.

Dodajmo i podatak kako sudionici izvedbe ”Zadnje postaje”, pučkog igrokaza, nisu prvi put gostovali u Zagrebu u okviru Svečanosti Pasionske baštine već i s ”Requiemom” i ”Križinom”, što je samo potvrda postojanosti tradicije i kvalitete te ćemo ih jamačno još viđati na ovakovim pučkim svečanostima tradicijske kulture.

Zadnja postaja

Kako je u jednom svojem tekstu napisao poznati kroničar Pavao Jerolimov ”Zadnja postaja” kazuje o smrti, umiranju, o patnji članova obitelji gubitkom dragih osoba. Ova posljednja pučka drama Ive Nižića svojevrsno je i autobiografsko scensko-glazbeno djelo. U djelu se opisuje šest smrti u obitelji, te sedmo, Isusovo, kao simbol zajedničke patnje, muke i uskrsnuća.

U središtu scene ”Zadnje postaje” dominira veliki križ, kao i u glazbeno-scenskom oratoriju “Križine”, i simbolizira Kristova bol i patnja pretočenu u život običnih ljudi, otočana. Autoru teksta i glazbe metaforički je poslužio da kroz biblijsku snagu psalama ukaže na misijsko poslanje čovjeka od iskona, kroz smislenost patnje do iščekivanja uskrsne zore. Melodija liturgijske pjesme “Puče moj”, koja se tradicionalno izvodi tijekom Velikog tjedna u Preku, samo još dodatno ističe metaforu i autorovu neraskidivu vezu s rodnim mjestom Prekom. Naglasimo kako ovim oratorijem, kao i drugim djelima, Ivo Nižić potvrđuje liturgijsko bogatstvo Preka, gdje se stoljećima crkveni napjevi i Božja riječ izgovaraju na hrvatskom jeziku