Nakon radionice “More i ja” više ništa nije “bljak”, čak ni morski krastavac

Riječ je o znanstveno-edukativnoj radionici iz područja znanosti o moru (biologija i ekologija mora), a godišnje ih se održi nekoliko na području Zadarske županije, najčešće tijekom manifestacije “Festival znanosti”, u travnju, ali i u sklopu programa Mali morski utorak koji se održava u Gradskoj knjižnici Zadar. 

– Cilj je radionica da se djeci približi more, ali i neke znanstveno-istraživačke metode poput mikroskopiranja, provođenja eksperimenata ili, primjerice, ronjenja, da upoznaju život u moru i da barem malo osvijeste važnost mora u svom svakodnevnom životu i i životu svakog čovjeka, nevezano za to živi li na obali ili negdje daleko u unutrašnjosti. Većina ljudi more doživljava isključivo kao izvor opuštanja i zabave i tu sve prestaje. Međutim, more omogućuje život na Zemlji, bez mora život ne bi bio moguć. Ono nam daje više od 50 posto kisika na Zemlji, gotovo sva voda nalazi se u moru, o njemu ovise vremenske prilike, izvor je hrane i lijekova. Postoji niz “stvari” koje nam more pruža, ali toga kao da nismo svjesni. Svi mi volimo more, ali ne razmišljamo o tome kakve posljedice za okoliš, bilo morski ili kopneni, imaju naše svakodnevno ponašanje i naše navike, objašnjava Melita Mokos, dipl.ing. biologije i ekologije mora s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.

Ističe da su morske teme vrlo slabo prisutne i u školskoj literaturi pa ovakve radionice pokušavaju obraditi i neke nastavne teme  kroz morske primjere, uvijek se mikroskopira kako bi se djeci približila ta znanstvena metoda. Na radionici u Preku upoznali su se s morskim travama i učili o važnosti tih morskih biljaka za život u moru, ali i za život na Zemlji općenito. 

– Djeca su na plaži u Preku promatrala kroz mikroskop, a na opće iznenađenje u plićaku su ugledali i puža golaća (morski zekan). Nakon „terenskog“ dijela i kupanja, premjestili smo se u Dom na žalu i uz edukativne materijale ponovili i usvojili znanja o moru. Djeci je sve zanimljivo, sve upijaju, pogotovo kad se radi izvan učionice. Zanima ih sve, životinje, vegetacija, mikroskop, sve žele vidjeti, opipati, isprobati… Najljepše je kad na kraju radionice ono što im je na početku bilo “bljak” zapravo postane poznato pa u ruci bez straha drže trpa, alge, plivaju preko morske trave…, kaže voditeljica radionice Melita Mokos.