Objavljena zbirka pjesama “Molo misto srca moga”

Objavljeno 02/11/2015 u Stari Naši školji

PREKO/KUKLJICA – Kukljičanin Tomislav Meštrić objavio je osmu zbirku pjesama pod nazivom “Molo misto srca moga”. Prikaz ovoga vrijednog djela čakavske književnosti napisao je za Zadarski list http://www.zadarskilist.hr/ Ivo Dominis, a mi donosimo dijelove toga teksta.

Ovaj dijalektalni pjesnik,čakavac u krvi i duši, te neumorni pobirač krhotina izvorne čakavštine rodne mu Kukljice nezaustavljivom i sveobuhvatnom naletu globalizacije žilavo se suprostavlja upornim prikazom baštinske idile otočnog života i običajnih situacija ruralnog folklora spjevane leksičkim blagom sintakse i oblika kakvo mu od djetinjstva zvoni u ušima.Stoga je i u ovoj najnovijoj zbirci nevjerojatnom žustrinom nastojao otrgnuti zaboravu i prašini vremena “naše milozvučno ČA”, te ga je “vrga u libar/,štanpo na kortu/dupero son crnilo/ko neće ni gomica /ni vrime istrti”/,uz preporuku “i darivon ga štiocu/neka mu zvoni/neka luncijo/neka lipo slavi…”,kako je to naznačio već u proslovu knjige.

Nanizao je barba Toma svoje rimovane strofe u šest poglavlja zbirke kojima temeljnu intonaciju nalazimo već u prvom poglavlju “Sonjon te, sonjon”, gdje domaćom besidom u baladičnom tonu guguće i tepa “mirisni bori/masline store/zemlja moga dida/u tebi san rođen/u tebi son sprove/ najlipje ditinjstvo”… i gdje ovaj pjesnik iskazuje stanje duha kojim “pretače u stihove svoje spoznaje, doživljaje i istine o nikada ponovljenoj Kukljici njegova djetinjstva, zemlji njegovih djedova, i to smirenim stilom, sabrano i dostojanstveno, s kultiviranim osjećajem strahopoštovanja prema svemu onome po čemu je ona bila prepoznatljiva i posebna među drugim malomišćanskim otočnim sredinama”, kako to ustvrđuje prof. Mladen Dorkin, koji je uz prof. Ivicu Milića recenzent ovoj Meštrićevoj zbirci.

Uz školj i more, žale i vale opjevana motivika u ovoj zbirci su i banalnosti otočne svakodnevice, šaljive i bolećive zgode iz života otočana, te “vapori ki pasivaju a ne kuštivaju uza kukljišku rivu”, impresivnosti krajobraza kad “nočos je daž cipo/niki neverin je učini/sve je lipo okupo/ujtro se je umiri”, ta kukljiška ikona – siknjica “ka visi na brukvi/da nas sičo/ na pasona leta”,uspomene na “naše sontule/šesne i lipe/kaj iz figurina/sa škofunima na nogamin za svagdan/a škrpete i firale za blagdan”, te na “sontulu Andrijonu ka je jedina na daleko/ imala zvonjarin/i svi susidi su od nje/potribu imali/svaku bi ga večer/niki pozojmi/da ne bi ujtro rano/ na vezu zakasni”.

Posebnost Meštrićeve poezije među ostalim stvaraocima zavičajnog čakavskog kruga ogleda se i u njegovoj vezi s prirodom gdje se “priroda oglašava potpunim bogatstvom mediteranske motivike, izobiljem vizualnih, auditivnih, gustitivnih ugođaja i slika, te ritmom svoga iskonskog bitka, očovječena nerijetko do simbola podignuta, u jedinstvenom mediteranskom ozračju rodnog mu kraja: “čičci umukli/svršili koncert uživo/još samo po ki/sviralu isprovivo…”, ustvrđuje u svojoj kritici prof. Dorkin.

Knjiga je objavljena u ovogodišnjoj nakladi zadarskog ogranka Matice hrvatske, a urednik izdanja je dr. Ivica Vigato sa Sveučilišta u Zadru.

Predhodna novost

Sljedeća novost