Organizirano razgledavanje ugljanskih crkvica

Organizirano razgledavanje ugljanskih crkvica

Turističko-informativni centar Ugljan i Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Ugljan organiziraju razgledavanje ugljanskih crkvica.

Razgledavanje će voditi ugljanski župnik don Marko Dokoza – 12. kolovoza Crkva sv. Hipolita i Kasijana i 16. kolovoza Crkva Svih svetih od 18 do 20 sati.

Sv. Hipolit i Kasijan

U predjelu Ugljana koji se naziva Varoš, udaljena nekoliko desetaka metara od u novije vrijeme sagrađenih kuća i okružena poljima, već više od osam stoljeća stoji crkvica svetih Hipolita i Kasijana.

Sveti Hipolit je poznat u povijesti kao prvi protupapa jer je zagovarao nastavak stroge pokorničke prakse u Crkvi. Nakon što je na vlast u Rimskom Carstvu došao Maksim Trački, sveti Hipolit i sveti Poncijan (tadašnji legitimni papa) protjerani su na Sardiniju, gdje su obojica umrli mučeničkom smrću. Sveti Kasijan djelovao je kao kršćanski učitelj u vrijeme cara Dioklecijana koji ga je protjerao iz Rima, a umoren je 13. kolovoza 302. godine.

Crkvica se prvi put spominje 1374. godine i pretpostavlja se, na temelju njene starosti, da je nekada je bila župna crkva (župa u Ugljanu spominje se 1401. godine, a današnja župna Crkva sv. Marije sagrađena je 1423.). Groblje, čiji su ostatci i danas vidljivi unutar zida koji okružuje crkvicu, govori u prilog toj pretpostavci. Crkva je jednobrodna s prigrađenom sakristijom u širini broda te tako ima tlocrtni oblik izduženog deformiranog pravokutnika. Na pročelju se nalaze mali četverolisni okulus i dvostruka preslica s jednim zvonom.

Crkvica je desetljećima bila zapuštena i prepuštena milosti i nemilosti vremenskih neprilika pa je bila potrebna hitna sanacija kako bi je se spasilo od propadanja. Zato je 2009. godine stavljena na popis zaštićenih kulturnih dobara, a prije desetak godina temeljito obnovljena sredstvima Ministarstva kulture i prilozima župljana.

U unutrašnjosti crkvice podignut je 1813. godine barokni oltar, a 1895. godine fra Josip Rossi, član Franjevačke provincije sv. Jeronima, naslikao je oltarnu sliku koja prikazuje blaženu Djevicu Mariju sa svetim Hipolitom i Kasijanom. Ta je slika zbog oštećenja na krovu crkve u drugoj polovici 20. stoljeća skinuta s oltara i pohranjena u župnoj kući; s vremenom joj se izgubio svaki trag.

Početkom 2022. godine pokrenuta je inicijativa za izradu nove oltarne slike (prema sačuvanoj fotografiji stare slike), a za autora je izabran akademski slikar Dragan Jelavić iz Zadra.

Svi sveti

U sjeni borove šume, između Gornjeg Sela i Sušice, smjestila se crkvica posvećena Svim svetima i sv. Roku koja se prvi put spominje u jednoj ispravi iz 1454. godine. To je najvjerojatnije godina kada je crkva značajno pregrađena, dok se njena gradnja dogodila dva ili tri stoljeća prije. Početkom 20. stoljeća bila je u lošem stanju pa je godine 1925. restaurirana, a 9. svibnja 1926. župnik don Ivo Blasić blagoslovio je novo zvono iz radionice Jakova Cukrova u Splitu. Zapisano je u župnoj kronici iz prve polovice 20. stoljeća da su Ugljanci rado hodočastili u ovu crkvu. Osobito na blagdan sv. Roka, zaštitnika od kužnih bolesti.

Današnji izgled crkvice je malo izmijenjen. Krovište je pokriveno kanalicama, a kameni su zidovi ožbukani. Na plošnom pročelju iznad ulaza zadržala je mali četverolisni okulus, kamenu preslicu s dva luka i jednim zvonom. Na sredini četvrtaste lađe sa svake strane postavljen je jedan renesansni prozor. Lađa crkvice završava sniženim četvrtastim svetištem s dva bočna prozorčića.

Osamdesetih godina prošloga stoljeća crkvica je značajno oštećena u požaru, a početkom devedesetih godina obnovljena je zalaganjem Samoboraca koji ljetuju na Ugljanu i mještana (osobito onih koji žive u Gornjem Selu, Sušici i Donjem Selu – Mulinama). U međuvremenu je nestao kameni barokni oltar na kojem se nalazila slika bl. Djevice Marije s više svetaca, a nepoznata je i sudbina oltara svetog Roka koji je krasio crkvicu. Najvjerojatnije su slika i oltar sv. Roka izgorjeli u požaru, a kameni oltar rastavljen zbog nastalih oštećenja.

Na mjesto oltara sv. Roka devedesetih je godina izrađena nova slika, a na inicijativu i uz potporu župljana u crkvici je uređen pod i napravljeno novo kameno postolje za oltarnu ploču. Postoji želja da se u skorije vrijeme naruči slika s prikazom Svih svetih kako bi crkvica zasjala u punom sjaju. Sveta Misa slavi se na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza, i na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga.

Tekst don Marko Dokoza

Fotografije Boris Zupčić