Otočani mole Jadroliniju i Liburniju da usklade trajektne i autobusne linije

Od ponedjeljka, 27. travnja, s prvom fazom popuštanja mjera, život se polako počeo vraćati u normalu u većini Hrvatske, ali to ne vrijedi za otoke i otočane.

Dio je to apela koji je medijima prenijela Vesna Benić nakon što je u Facebook grupi “Otoci – Jedni za druge” pokrenuto pitanje: “Hoće li se i na otocima Ugljanu i Pašmanu, kao što je jedna od mjera u prvoj fazi, uvesti javne gradske i prigradske prijevozne autobusne linije i brzobrodske linije za otoke koji nisu povezani trajektima”.

Liburnija je za Ugljan i Pašman uvela samo dvije autobusne linije: Preko -Tkon – Muline, Tkon – Preko – Muline.

Zapravo to nije problem! Da nije žalosno, bilo bi smiješno pa je trenutačno više smiješno nego žalosno, navodi se dalje u apelu.

Istodobno, Liburnija je od ponedjeljka, 27. travnja, uvela sedam, odnosno osam autobusnih linija Gaženica – Zadar – Gaženica.

Za koga? Otočane? Ili? S obzirom na to da je Jadrolinija i dalje ostala na pet trajektnih linija.

Toliko nepotrebnih autobusnih linija iz i u Gaženicu, a na otocima Ugljanu i Pašmanu samo dvije: Preko – Tkon 7:00 i 16:30, Tkon – Preko 5:10 13:30, Preko – Muline 7:00 i 16:30 i Muline – Preko 5:20 i 13:50.

I ludom je sve jasno kada malo bolje pogleda taj raspored trajektnih i autobusnih linija.

Sve to donekle i ima smisla za otočane s Ugljana i Pašmana koji su zaposleni u Zadru. A što je s ostalima? Zar oni ne bi trebali biti dionici prve faze popuštanja mjera? Ili oni ne spadaju u te mjere?

Podsjetimo da se i u tim mjerama “omogućuje i nastavak rada svim poslovnim subjektima koji obavljaju uslužne djelatnosti, osim onih u kojima se ostvaruje bliski kontakt s klijentima, i to uz poštovanje mjera fizičke udaljenosti (postolar, krojač, izrada ključeva, poslovnice turističkih agencija, foto-studio. Omogućuje se rad knjižnica, muzeja, galerija, antikvarijata i knjižara. Omogućuju se treninzi sportašica i sportaša I. i II. kategorije u pojedinačnim sportovima te seniorskim sportskim ekipama koje nastupaju u najvišem stupnju natjecanja. Omogućuje se provedba državnog stručnog ispita za prioritetne grupe polaznika.”

A što je omogućeno otočanima? Ionako uvijek izolirani, a posebno u vrijeme epidemije koronavirusa, ovakav odnos Jadrolinije i Liburnije spram otočana jednostavno je nedopustiv!

Umjesto da su se potrudili uskladiti autobusne linije na otocima s trajektnim linijama kako bi omogućili svim otočanima odlazak u Zadar, a ne samo zaposlenima, njihova ravnodušnost i dalje traje.

Ovakav odnos nedopustiv je iz još jednog razloga: mnogi otočani ne koriste automobil. Ovise o autobusnom prijevozu!

Ali idemo dalje. Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o otocima koji je stupio na snagu 29. prosinca 2018. godine. Otočani su očekivali da će njegovom provedbom osjetiti mogućnost boljeg i kvalitetnijeg života, posebno na otocima koji su zakonom proglašeni “otocima sa specifičnim položajem”.

Ali gle čuda! Diskriminacija spram otočana i dalje traje i smatra ih se građanima drugog reda. Zar otočanima nisu potrebni postolar, krojač, nije im potrebno izraditi ključeve, foto-studio im ionako ne treba, ali posuditi dobru knjigu u knjižnici, obići muzej, galeriju, antikvarijat i knjižaru ne smiju jer tada bi, bojim se, mogli nešto naučiti. Za otoke je najbolje da i dalje ostanu izolirani. A covid-19 očito je kriv za sve?, smatra Vesna Benić.

Stoga otočani mole Jadroliniju i Liburniju da usklade svoje linije, a iz Facebook grupe “Otoci – Jedni za druge” apeliraju na načelnike otočnih općina da se zajedno s otočanima udruže u rješavanju ove problematike.