TVRĐAVA SV. MIHOVILA U četvrtoj arheološkoj kampanji pronađeni kameni ulomci porušene crkve

Potkraj listopada završila je druga ovogodišnja, a ukupno četvrta kampanja arheoloških istraživanja koja se provode u sklopu rekonstrukcije i revitalizacije Tvrđave sv. Mihovila, zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske.

Prema riječima voditelja istraživanja Damira Martinova, izvodili su se radovi selektiranja kamena i čišćenja nasipa nastalog razidavanjem crkve te istraživanje slojeva ispod nasipa.

Istražen je prostor (sonda D) na jugoistočnom dijelu tvrđave s ciljem registriranja i dokumentiranja novovjekovnih i srednjovjekovnih arheoloških slojeva između glavnog ulaza i kapetanove kuće te definiranja komunikacije između njih i gornjeg platoa tvrđave s crkvom sv. Mihovila.

-U tijeku sondažnog istraživanja definirano je 20 stratigrafskih jedinica (struktura i slojeva), a na zajedničkom popisu posebnih nalaza evidentirani su jedan zlatni prsten i jedan srednjovjekovni novac. Prikupljena je manja količina pokretnog arheološkog materijala, većinom keramike te kamenih ulomaka porušene crkve koji će se nakon primarne obrade i analize pohraniti u Arheološki muzej Zadar, otkriva Martinov.

Sonda D smještena je u jugoistočnom dijelu tvrđave, a obuhvaća dio nasipa uz gornji plato tvrđave. Na istoku se nadovezuje na sondu A koja je uz jugoistočni obrambeni zid tvrđave izvedena 2019. godine dok se južnim profilom nadovezuje na sondu C iz 2021. godine.

-Sonda ima pravokutni oblik, dimenzija 6,22 × 5,80 m, istražena je površina od 36 metara četvornih, a sukladno rješenju Konzervatorskog odjela u Zadru, istraživanja su izvedena u opsegu od 78 metara kubnih.  Dubina sonde C na istoku je oko 2,70 m, a na zapadu oko 1,40 m. Također, na južnom dijelu sonde D istraženo je proširenje površine od oko dva četvorna metra koje se preostalo iz prošle arheološke kampanje (sonda C) – taj dio nije istražen jer su se nad njim nalazili masivni dijelovi zidova utvrde te panj čempresa, pojašnjava Damir Martinov.

Na temelju rezultata arheoloških istraživanja izradit će se projekt obnove tvrđave. Dosada su izrađeni geodetski elaborat i geodetski snimak, konzervatorski elaborat i arhitektonski snimak tvrđave. Tijekom 2017. godine  provedeni su radovi redovitog održavanja, čišćenja raslinja i odvoz  smeća iz unutarnjeg dvorišta. Saniran je zid sjeverne kule i provedena sondažna arheološka istraživanja unutar tvrđave uz  jugoistočni obrambeni zid. Tijekom 2018. godine izrađena je predprojektna studija obnove i rekonstrukcije tvrđave.

Arheološku kampanju financirala je Općina Preko, koja je na temelju Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi od Ministarstva kulture i medija za Program zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara dobila bespovratnih 200.000 kuna.

U arheološkom istraživanju sudjelovali su diplomirani arheolozi iz tvrtke Arheolog d.o.o. Damir Martinov, Domagoj Maurin (zamjenik voditelja istraživanja) i Josip Bazo (tehničar) te studenti arheologije Pio Domines Peter, Domagoj Knez, Josip Sučić, Ivan Glamuzina, Luka Žarković, Ivana Josić i Agata Karan.

Početkom 13. stoljeća, nakon što su Mlečani i križari razorili Zadar, Mlečani grade moćnu Tvrđavu sv. Mihovila kako bi kontrolirali grad, spriječili njegovu obnovu i zaštitili svoje brodove i trgovačke putove na Jadranu od napada stanovnika Zadra.

Tvrđava se prvi put spominje kao castrum S. Michaelis de monte 1345. godine prilikom mletačke opsade Zadra. Tijekom Drugog svjetskog rata tvrđava je znatno oštećena, a crkva je porušena gotovo do temelja. Također, tvrđava je pretrpjela znatna oštećenja i za Domovinskog rata kao meta zbog postavljene radio-televizijske antene.

Prije gradnje kaštela najstariji arheološki nalazi na ovom brdu mogu se datirati u razdoblje eneolitika (jedno kremeno strugalo i dva odbojka). Na ovom mjestu u 4. stoljeću prije nove ere postojala je željeznodobna gradina s tri linije suhozidnih bedema građenih u tehnici megalita. Položaj sv. Mihovila privremeno je napušten za uspostave rimske vlasti u 1. stoljeću kada odumire gradinski način života, što potvrđuje i nedostatak arheološkog materijala iz toga vremena. Ali obilje kasnoantičke keramike na čitavom prostoru željeznodobne gradine, nalaz Justinijanovog zlatnika kao i značajan strateški položaj brda upućuju na postojanje bizantinske utvrde iz vremena Justinijanove rekonkviste Jadrana u 6. stoljeću.