Lukorancu Živku Bačiću nagrada “Vicko Andrić” za životno djelo u zaštiti kulturne baštine
U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu svečano su dodijeljene nagrade “Vicko Andrić“ za izvanredna postignuća na području zaštite kulturne baštine u 2021. godini.
U ime nagrađenih zahvalio je dobitnik nagrade za životno djelo, fotograf Živko Bačić koji se više od 40 godina nije odvajao od svoga fotoaparata s kojim je prošao čitavu hrvatsku obalu, otoke i velik dio zaleđa dokumentirajući spomenike kulture – od krajolika, cjelina i velikih građevinskih kompleksa preko skromnih crkvica i tradicijske arhitekture Dalmacije do najsitnijih detalja brojnih muzejskih i crkvenih zbirki i inventara.
Njegove fotografije bile su dio brojnih izložbi baštinske tematike, a njima su također opremljena neka od najvažnijih djela hrvatske povijesti umjetnosti, arheologije i zaštite kulturne baštine općenito. Stoga, prema obrazloženju Povjerenstva za dodjelu nagrade “Vicko Andrić“, rad Živka Bačića predstavlja veliko obogaćenje ukupnog fundusa kulturne baštine Republike Hrvatske.
Godišnju nagradu za izvanredan doprinos u zaštiti kulturne baštine dobila je konzervatorica Zrinka Radunić iz Konzervatorskog odjela u Splitu za vodstvo i nadzor izrade dokumentacije te koordinaciju složenih zahvata istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova na starom groblju u Omišu kao i prezentaciju čitavog lokaliteta koji povezuje povijesnu jezgru s novim dijelom grada.
Nagradu za doprinos lokalnoj zajednici dobila je Caterina Novoselić iz Habjanovaca za revitalizaciju tradicijske kulturne baštine u Habjanovcima nedaleko Bizovca. Istaknula se aktivnim djelovanjem na području očuvanja i promoviranja tradicijskih znanja i umijeća izrade tekstila i prerade vune, koje kroz radionice tkanja prenosi zainteresiranim pojedincima, čime je dala velik doprinos lokalnoj zajednici na očuvanju i promociji gotovo potpuno zaboravljene vještine tkanja na tkalačkom stanu.
Uz čestitke laureatima, ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako je ta najviša strukovna nagrada u području kulturne baštine iznimno važna jer prepoznaje i podržava izvrsnost rješavanja sve složenijih konzervatorskih izazova u vremenima u kojima nam razni čimbenici, prirodne katastrofe, klimatske promjene, požari, ratovi i ostale nepogode sve više ukazuju na ranjivost i ugroženost spomenika kulturne baštine, bez obzira je li riječ o pokretnoj, nepokretnoj ili pak o nematerijalnoj kulturnoj baštini.
-Naša je obveza i dužnost ne samo održati tradiciju očuvanja i skrbi o kulturnim dobrima, nego i konzervatorsku struku svakodnevno usavršavati novim spoznajama i stručnim znanjima, rekla je ministrica te dodala kako u Hrvatskoj „s ponosom možemo pokazati mnoštvo primjera koji dokazuju kako se isplati ulaganje u kulturnu baštinu i kako spomenici kulture mogu postati važan element gradskog i regionalnog razvoja“.
Obrazloženje dodjele nagrade “Vicko Andrić“ za životno djelo fotografu Živku Bačiću za dugogodišnje dokumentiranje/fotografiranje kulturnih dobara i obogaćenje ukupnog fundusa kulturne baštine Republike Hrvatske
Iako je rođen u Zadru (30. rujna 1946.) Živko Bačić je čitav svoj život neraskidivo vezan za otok Ugljan i Lukoran, mjesto u kojemu je proveo djetinjstvo i ranu mladost i kojemu se uvijek iznova vraća do današnjih dana. Osnovnu školu završava u Lukoranu i obližnjem Preku, dok je gimnaziju upisao u Zadru. Nakon završetka gimnazijskog obrazovanja,1965. Bačić preselio je u Split, gdje će provesti čitav radni vijek.
Još kao osnovnoškolac i gimnazijalac bavi se fotografijom, a nakon dolaska u Split postaje vrlo aktivan u fotosekciji Studentskog društva narodne tehnike „Ruđer Bošković“ (poslije Fotoklub „Ruđer Bošković“). Od godine 1967. izlaže kao član spomenutog fotokluba, kojemu je bio jedno vrijeme i predsjednik. Član je Udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH). Dobitnik je nagrade Splitskog salona 1983. godine i kolektivne nagrade „Vicko Andrić“ za 2011. godinu za konzervatorsko-restauratorske radove na splitskom Peristilu. Godine 2018. u splitskoj Galeriji umjetnina postavljena mu je i retrospektivna izložba pod nazivom Živko Bačić – Baština u objektivu.
Godina 1973. presudna je u karijeri Živka Bačića. Naime, tada se zapošljava na mjestu fotografa u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture – Split. Bačić je u toj instituciji, koja danas nosi naziv Konzervatorski odjel u Splitu i koja je u međuvremenu podijeljena na konzervatorske odjele u Trogiru i Imotskom, proveo čitav svoj radni vijek do umirovljenja 2013. godine. Više od 40 godina nije se odvajao od svoga fotoaparata i s njim je prošao čitavu hrvatsku obalu, otoke i velik dio zaleđa dokumentirajući apsolutno sve spomenike kulture – od krajolika, cjelina i velikih građevinskih kompleksa preko skromnih crkvica i tradicijske arhitekture Dalmacije do najsitnijih detalja brojnih muzejskih i crkvenih zbirki i inventara. U početku su to bile crno-bijele fotografije kojih su tisuće danas pohranjene u fototeci Konzervatorskog odjela u Splitu. Isto tako je autor i tisuća dijapozitiva i fotografija u bojama, dok se broj digitalnih fotografija današnjim rječnikom mjeri u terabajtima. Neke od njegovih fotografija na bilo kojem mediju gotovo su jedino svjedočanstvo o spomeniku prema kojemu vrijeme ili ljudi nisu imali milosti i razumijevanja. Koliko god Bačić učio uz velika imena hrvatske povijesti umjetnosti i zaštite spomenika, kao što su Cvito Fisković (s kojim ga je vezalo i prisno prijateljstvo) ili Davor Domančić, slobodno možemo reći da su se uz njega na određeni način odgajale i generacije konzervatora s kojima Bačić i danas, iako umirovljen, još uvijek neumorno radi.
Ono što na Bačićevim fotografijama od početaka do danas dominira, pa i fascinira, jest njihova jednostavnost u najpozitivnijem smislu te riječi – one su uvijek jasne i razumljive. One su u prvom redu konzervatorski dokumentarne, ali i osobne i umjetničke, s obzirom na to da u velikom broju slučajeva uhvate i na film/papir prenesu onu unutrašnju energiju spomenika. Njegove fotografije nikada nisu „usiljene“, na njima ništa nije prenaglašeno te su izrađene s ciljem da prikažu spomenik (koliko god on velik ili malen bio), onako kako će ga i promatrač najbolje razumjeti. Koliko god bile njegove, one na ovaj način postaju i naše. Inzistiranje na ovakvim postavkama ponajbolje je vidljivo iz njegove uporne želje da pojedine snimke ponavlja i nekoliko puta ili, još bolje, iz njegovih vraćanja na pojedina mjesta u točno određenim trenutcima dana kada se taj spomenik najbolje „čita“ i razumije. Njegova „bodulska“ energičnost i tvrdoglavost upravo u ovakvim trenutcima najviše dolaze do izražaja.
Sve ovo dovodi nas do jedinoga mogućeg zaključka kako se Živko Bačić apsolutno profilirao možda i u najboljeg dokumentarista, čuvara (konzervatora) i interpretatora hrvatske kulturne baštine kroz objektiv kamere – kako količinom snimljenog materijala tako i njegovom raznolikošću i kvalitetom. To je i razlog zašto njegove fotografije prate brojne izložbe s baštinskom tematikom. Nadalje, njegovim su fotografijama djelomično, a nerijetko gotovo u potpunosti opremljena neka od najvažnijih djela hrvatske povijesti umjetnosti, arheologije i zaštite kulturne baštine općenito.
Fotografije Ministarstvo kulture i medija