MLJUF = smijeh = eliksir za dušu i tijelo!

Smijeh… eliksir je za dušu i tijelo… uvijek ga je bilo i, nadam se, uvijek će ga i biti.

Treba nam sada, možda više nego ikad, i treba nam uvijek.

-Smijati se i nije neki težak posao… To smo vidjeli i čuli u tri dana ovogodišnjega MLJUF-a (Mulinski ljetni unplugged festival), od 1. do 3. kolovoza, jer sve oko nas ima i smiješnu stranu, naravno, ovisi s koje strane se gleda. Zato, ljudi, smijmo se, kad god to možemo… lakše ćemo tako živjeti!, poručuje organizatorica MLJUF-a, umjetnica Saša Boman Višić.

Festival je ove godine ponovno otvoren dječjom predstavom. “Zen žlica” u izvedbi Sanje Grgine, glumice, lutkarice i, kako se pokazalo sjajne pripovjedačice, je predstava u kojoj se uz ilustracije pričaju priče. To je Kamishibai – japansko drveno kazalište.

-Sanja Grgina je pričama o dobroti i davanju napunila gledalište što djecom, što odraslima, izazvala predivan i nježan dječji osmjeh i, nadam se, ostavila dojam za dugo sjećanje, dodaje Boman Višić.

Druga večer MLJUF- protekla je u gromoglasnom smijehu koji su izazvali glumci mlađe generacije iz Rijeke i Zagreba – Nikola Nedić i Mario Jovev izvevši predstavu pod nazivom “Koncert za gitare i žlice”.

-Karizmatičnom i nevjerojatno duhovitom dvojcu treba skinuti šešir do poda jer su nas dobro prodrmali satiričkim pogledom na sve aktualne teme naše današnjice. Mentorstvo za njihovu predstavu potpisuju Rade Šerbeđija i Lenka Udovički, kaže i napominje da je festival u velikom stilu zatvorila Ecija Ojdanić predstavom “Vla, vla, Vlajland Cabaret”.

Za razliku od prethodne dvije predstave, koje su održane na maloj, ali romantičnoj Blutorium pozornici, ova se izvedba održala na mulinskoj rivi, koja ja za ovu priliku ispražnjena od automobila i pretvorena u prekrasnu pozornicu sa zalaskom sunca u pozadini.

-Nikad više publike na nekoj predstavi MLJUF-a, a mislim da ni zadovoljstvu nema kraja. Ecija Ojdanić nas je ostavila bez daha svojom maestralnom izvedbom i svojom divnom osobnošću, a MLJUF-u visoko digla ljestvicu i zadala “težak” zadatak za ubuduće, ističe organizatorica malog, ali po svemu velikog festivala Saša Boman Višić.

Iskreno zahvaljuje svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom mulinskom događanju, ponajprije glumcima, pa opskrbljivačima strujom (Nadi i Ruzarku Višiću, restoranu Kažot), opskrbljivačima slasnom hranom (Konoba Dido Šime) za gladne i umorne mljufovce, Valentinu Bakoti koji je odlično odradio posao najavljivača i maloj dječjoj mulinskoj vojsci pomagača oko zatvaranja parkinga i slaganja gledališta.

-Zahvaljujem i Turističkoj zajednici mjesta Ugljan na administrativnoj pomoći i financijskoj potpori. Ninu Vidakoviću nikad neću moći dovoljno zahvaliti! A Desine i Grozdanine frite su na kraju zasladile cijelu priču. Za kraj ću ponoviti ono s početka… Ljudi, smijmo se kad god to možemo… tako ćemo lakše živjeti! I preživjeti!, još je jednom naglasila Saša Boman Višić.

Fotografije Maja Dešpoja i TZM Ugljan