DCIM100MEDIADJI_0025.JPG
Monika Katic Photography
Monika Katic Photography
Monika Katic Photography
Napomena: Klinite na sliku za uvećani prikaz.

Dani otvorenih vrata triju ugljanskih crkvica

Turistička zajednica mjesta Ugljan i Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Ugljan organiziraju Deane otvorenih vrata triju ugljanskih crkvica.

Razgledavanje, koje će voditi ugljanski župnik don Marko Dokoza, bit će 3. kolovoza za Crkvu sv. Kuzme i Damjana, 11. kolovoza za Crkvu sv. Hipolita i Kasijana te 17. kolovoza za Crkvu Svih svetih. Sve tri crkve moći će se razgledati od 18 do 20 sati.

Sv. Hipolit i Kasijan

U predjelu Ugljana koji se naziva Varoš, udaljena nekoliko desetaka metara od u novije vrijeme sagrađenih kuća i okružena poljima, već više od osam stoljeća stoji crkvica svetih Hipolita i Kasijana.

Sveti Hipolit je poznat u povijesti kao prvi protupapa jer je zagovarao nastavak stroge pokorničke prakse u Crkvi. Nakon što je na vlast u Rimskom Carstvu došao Maksim Trački, sveti Hipolit i sveti Poncijan (tadašnji legitimni papa) protjerani su na Sardiniju, gdje su obojica umrli mučeničkom smrću. Sveti Kasijan djelovao je kao kršćanski učitelj u vrijeme cara Dioklecijana koji ga je protjerao iz Rima, a umoren je 13. kolovoza 302. godine.

Crkvica se prvi put spominje 1374. godine i pretpostavlja se, na temelju njene starosti, da je nekada je bila župna crkva (župa u Ugljanu spominje se 1401. godine, a današnja župna Crkva sv. Marije sagrađena je 1423.). Groblje, čiji su ostatci i danas vidljivi unutar zida koji okružuje crkvicu, govori u prilog toj pretpostavci. Crkva je jednobrodna s prigrađenom sakristijom u širini broda te tako ima tlocrtni oblik izduženog deformiranog pravokutnika. Na pročelju se nalaze mali četverolisni okulus i dvostruka preslica s jednim zvonom.

Crkvica je desetljećima bila zapuštena i prepuštena milosti i nemilosti vremenskih neprilika pa je bila potrebna hitna sanacija kako bi je se spasilo od propadanja. Zato je 2009. godine stavljena na popis zaštićenih kulturnih dobara, a prije desetak godina temeljito obnovljena sredstvima Ministarstva kulture i prilozima župljana.

U unutrašnjosti crkvice podignut je 1813. godine barokni oltar, a 1895. godine fra Josip Rossi, član Franjevačke provincije sv. Jeronima, naslikao je oltarnu sliku koja prikazuje blaženu Djevicu Mariju sa svetim Hipolitom i Kasijanom. Ta je slika zbog oštećenja na krovu crkve u drugoj polovici 20. stoljeća skinuta s oltara i pohranjena u župnoj kući; s vremenom joj se izgubio svaki trag.

Početkom 2022. godine pokrenuta je inicijativa za izradu nove oltarne slike (prema sačuvanoj fotografiji stare slike), a za autora je izabran akademski slikar Dragan Jelavić iz Zadra. U planu je da nova slika bude postavljena na oltar i blagoslovljena za blagdan svetih Hipolita i Kasijana – 13. kolovoza 2022. godine.

Sv. Kuzma i Damjan

U neposrednom doticaju s morem, na kraju makadamskog puta koji prolazi kroz borovu šumu, u blizini naselja Ljokini, nalazi se crkvica posvećena liječnicima i mučenicima iz prvih kršćanskih vremena, svetom Kuzmi i Damjanu. More koje za vjetrovita vremena udara u njene zidove želi uvesti prolaznika u priču o brodolomu koji se dogodio u drevne dane.

Legenda kaže da je mornar s potonulog broda pronašao spas na mjestu koje sada krasi ovaj Božji hram. Kao što u ona vremena more nije uspjelo potopiti mornara, tako već stoljećima ova zavjetna crkvica prkosi moru i podsjeća vjernike na zaštitu koju su brodolomcu pružili sveta braća Kuzma i Damjan.

Rustikalni stil kojim je građena navodi nas da pomislimo da se radi o veoma staroj građevini, ali ne postoje povijesni izvori koji bi nam pomogli da joj utvrdimo točan datum rođenja. Povijesni zapisi spominju Francesca Toricella iz Bergama koji je u svojoj oporuci od 6. kolovoza 1615. odredio da se svećeniku koji služi pjevanu sv. Misu na dan svetih Kuzme i Damjana 26. rujna na oltaru koji se u crkvici nalazi, daje na upravu i korištenje jedan komad zemlje. Njega su kasnije mnogi poistovjetili s onim mornarom kojemu je zavjet svetom Kuzmi i Damjanu spasio život, a on dao da se sagradi crkva njima u čast.

Više od trideset godina ranije crkvicu spominje i vizitator dalmatinskih biskupija Agostino Velier u svom spisu iz 1579. Možemo zato sa sigurnošću tvrditi da ova crkvica ima više od četiristo godina.

Njen je izgled bitno izmijenjen dogradnjom koja se dogodila početkom 20. stoljeća. Ispočetka je ova crkvica bila jednostavna četvrtasta građevina debelih zidova (80 cm) koja ima u svojem začelnom dijelu duboku sniženu polukružnu apsidu. Krov tog dijela pokriven je lomljenim kamenim pločama i naknadno ojačan cementnim preljevom. Prije stotinjak godina dograđena je nova lađa (prostor za vjernike), a prostor stare crkvice pretvoren u prezbiterij (mjesto za svećenika i oltar); blagoslov tako uređene crkvice predvodio je župnik don Ante Nižić 1912. godine.

Dvije godine kasnije izrađena je nova oltarna slika, dar Šime Vidakovića pok. Bartula, koju je blagoslovio župnik don Ivo Blasić 27. rujna 1914. godine. Uređenje crkvice nastavljeno je 9. svibnja 1926. godine kada je blagoslovljeno zvono za preslicu iz radionice Jakova Cukrova u Splitu. Sav trud oko obnove, proširenja i uljepšavanja pronalazi svoje opravdanje u velikom broju hodočasnika koji su, kako piše u župnoj kronici iz prve polovice prošlog stoljeća, iz svih mjesta otoka Ugljana i s drugih otoka dolazili na proslavu blagdana svetih Kuzme i Damjana. U najnovije vrijeme broj vjernika je manji, ali briga za uređenje i molitva nisu jenjale. Zato su nedavno promijenjeni svi prozori i vrata, a na sam blagdan župnik zaziva blagoslov na sve ugljanske mornare i brodove diljem svijeta.

Svi sveti

U sjeni borove šume, između Gornjeg Sela i Sušice, smjestila se crkvica posvećena Svim svetima i sv. Roku koja se prvi put spominje u jednoj ispravi iz 1454. godine. To je najvjerojatnije godina kada je crkva značajno pregrađena, dok se njena gradnja dogodila dva ili tri stoljeća prije. Početkom 20. stoljeća bila je u lošem stanju pa je godine 1925. restaurirana, a 9. svibnja 1926. župnik don Ivo Blasić blagoslovio je novo zvono iz radionice Jakova Cukrova u Splitu. Zapisano je u župnoj kronici iz prve polovice 20. stoljeća da su Ugljanci rado hodočastili u ovu crkvu. Osobito na blagdan sv. Roka, zaštitnika od kužnih bolesti.

Današnji izgled crkvice je malo izmijenjen. Krovište je pokriveno kanalicama, a kameni su zidovi ožbukani. Na plošnom pročelju iznad ulaza zadržala je mali četverolisni okulus, kamenu preslicu s dva luka i jednim zvonom. Na sredini četvrtaste lađe sa svake strane postavljen je jedan renesansni prozor. Lađa crkvice završava sniženim četvrtastim svetištem s dva bočna prozorčića.

Osamdesetih godina prošloga stoljeća crkvica je značajno oštećena u požaru, a početkom devedesetih godina obnovljena je zalaganjem Samoboraca koji ljetuju na Ugljanu i mještana (osobito onih koji žive u Gornjem Selu, Sušici i Donjem Selu – Mulinama). U međuvremenu je nestao kameni barokni oltar na kojem se nalazila slika bl. Djevice Marije s više svetaca, a nepoznata je i sudbina oltara svetog Roka koji je krasio crkvicu. Najvjerojatnije su slika i oltar sv. Roka izgorjeli u požaru, a kameni oltar rastavljen zbog nastalih oštećenja.

Na mjesto oltara sv. Roka devedesetih je godina izrađena nova slika, a na inicijativu i uz potporu župljana u crkvici je ove godine uređen pod i napravljeno je novo kameno postolje za oltarnu ploču. Postoji želja da se u skorije vrijeme naruči slika s prikazom Svih svetih kako bi crkvica zasjala u punom sjaju. Sveta Misa slavi se na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza, i na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga.

Tekst don Marko Dokoza

Fotografije Monika Katić i Boris Zupčić