U BRODICAMA S MEDALJAMA: Radom i trudom kontra korone, bure i juga…

Informacija je u travnju bila tako lijepa:

-Teku posljednje pripreme za vraćanje u redovno funkcioniranje kluba. Kako navodi Uprava Veslačkog kluba Pag, postavljaju se pontoni, unutarnje prostorije su prilagođene propisanim uvjetima – poručili su nam.

“Svi smo sretni što se vraćamo redovnim treninzima” – navodi na FB -Uprava i „obavještava roditelje da termine dolazaka djece koordiniraju s trenerom kako bi svi mogli trenirati u skladu s propisanim uputama“…

U mjesecu studenom, morali smo se pomiriti s „novim normalnim“ u 2020.

-Zbog loše epidemiološke situacije i odlukom Civilnog stožera Grada Paga klub se zatvara do 30.11. O daljnjem radu bit ćete obavješteni na stranici kluba – kratka Facebook objava nije nažalost baš nikoga iznenadila.

Jednom kada neki mladi novinar ili ljubitelj sporta i otoka bude pisao kronologiju sporta na otocima, u nekim daleko povoljnijim i zdravstvenim i životnom uvjetima, neće o zadnjoj godini drugog desetljeća 21. stoljeća imati naročito opsežan „materijal“. Pa onda niti kada je u pitanju – VK Pag.

-Iskoristili smo ljeto za kakav-takav rad, sudjelovali na nekoliko natjecanja, ali naravno da nipošto nije to-to, nadamo se povratku u staro stanje kroz 2021.- kažu iz kluba koji je u kolovozu „proslavio“ tek šesti rođendan.
Njegovim utemeljenjem samo je oživljena tradicija veslanja na školju koji se klupskim veslačima mogao podičiti i koncem 40-ih godina 20. stoljeća. No, tijekom vremena lijepa aktivnost je zamrla.

-Dakle, veslanje je u Pagu zaboravljeni sport, iako je klub kao takav postojao u poslijeratnim godinama prošlog stoljeća kada je iz riječkog veslačkog kluba na inicijativu Pažana koji žive na Kvarneru dobiven četverac. Ta brodica je predstavljala nekakav začetak paškog veslanja. Nebrigom i manjkom interesa klub se polako ugasio, ne znam točno kada, to nismo konstatirali, ali preko pola stoljeća se veslanje nije spominjalo, da bi se novi klub osnovao 21. 8. 2014. na inicijativu nekoliko entuzijasta. Redom mještana i prijatelja grada koji u Pagu borave preko ljeta – podsjeća u spisima Vanja Fabijanić, veteran i član UO u 2014. nanovo pokrenutog kluba, naglašavajući kako u današnjim vremenima osnovati sportski kolektiv pretpostavlja puno ljubavi prema tom sportu, volje, mara, nezaobilaznog novca, ali i mladih ljudi koji će se uključiti u rad.

Nakon utemeljenja krenuli su u nabavu najnužnije sportske opreme kako bi stvorili uvjete za početak rada i „terenskih“ aktivnosti, i to prvenstveno s najmlađima jer im je cilj bio i ostao da se oko kluba što prije počnu okupljati predškolci i školarci iz Paga i susjednih naselja. Angažiranjem u veslačkom klubu ispunilo bi se na kvalitetan način njihovo slobodno vrijeme čime bi se stvorile pretpostavke zdravog života i stvaranja radnih navika. Odziv je bio i više nego li očekivan. Da misle ozbiljno, pokazala je i potpora lokalnih struktura.

Na području odgoja i obrazovanja ciljevi kluba su njegovanje domoljublja, etičkih i moralnih normi, uljudbenog vladanja sveukupnog članstva na sportskom polju i izvan njega, poticanje redovnog školovanja mladeži, podizanje stručnosti svih djelatnika u svrhu kvalitetnog ostvarivanja programa sportske djelatnosti na području Paga, ali i okolnih mjesta.

Pored toga, utemeljenjem veslačkog kluba zacrtano je područje djelatnosti – stvaranje uvjeta razvoj vrhunskog sporta i postizanje sportskih rezultata i uvjeta za unapređenje sporta djece i mladeži, ostvarivanje materijalnih i drugih pretpostavki za podizanje kvalitete stručnog rada i trenažnog procesa, skrb o sportašima, stručnim i drugim djelatnicima, organiziranje sportskih priredbi, rad na povećanju broja sudionika u sportskim aktivnostima…

A kronološko štivo mladog novinara ili ljubitelja otoka i sporta neće na sreću u posebno uokvirenoj crtici imati samo aktualnu pandemiju nego i zasigurno prvu, pa time i povijesnu, veliku medalju malog i mladog veslačkog kolektiva.

Došli, vidjeli i – pokupili odličja! Dobro, ne baš “hrpu” i “brdo” medalja, kako se znaju počesto hvaliti u nizu sportskih društava pridošlih s raznoraznih nadmetanja. Tek jednu, ali itekako vrijednu, u konkurenciji daleko iskusnijih, bogatijih, razvikanijih ekipa. Točno 12 mjeseci i nešto sitno dana brojali su članovi VK Pag kada su u listopadu 2015. pomalo tiho i naizgled skromno, samozatajno, stigli u “Metropolu”, na PH veslača. I veslačica…

-Kolajna, kolajna! Uspjela sam! – radosti nije bilo kraja netom što se dovezla u cilj Ira Fabijanić, bronca je zasjala, smiješak i vesela lica odavali su ushićenost i sreću zbog polučena trećeg mjesta. I to u kategoriji seniorki skifistica, prvog uopće postolja kolektiva na sličnim prestižnim natjecanjima. Prethodno, ipak, slavu je ponio i kadet Luka Šuljić, najmlađi član s tada nepunih 12 ljeta u kalendaru života, na premijernoj utrci tima u kratkoj povijesti na službenim regatama. Preoteo je tu ulogu junioru Mariju Pernaru, kojemu se utrka nenadano prolongirala odustajanjem dvojice lakih skifista. Ništa, izuzetno nadareni mladac, s tridesetak tjedana veslačkog staža, u konačnici je gotovo savršeno odveslao finalnu stazu i zauzeo šestu poziciju u ukupnom poretku naraštaja. Kao, i osmu u B finalu lakih seniorskih skifova. Fenomenalan dojam ostavili su naročito Nenad Paro i Danijel Puzjak, upisavši u arhivu 4. mjesto dvojca na pariće državnog prvenstva.

-Prezadovoljni smo, u začecima, povojima, postigli smo nevjerojatan rezultat – ustvrdili su, tom prilikom, uglas, Ira, Luka, Mario, Danijel i Nenad.

Vridilo je svaku kap znoja, svaku minutu rada – napominju danas. U klubu trenutno konstantno ima pedesetak ljudi, različitih generacija, od kadeta, mlađih juniora, juniora, seniora i veterana, ali i rekreativaca. Predsjednik je Davorin Fabijanić, dopredsjednik i čovjek zbog kojeg je klub uspio stati na noge zove se Branko Markota, inače Zagrepčanin s ljetnom rezidencijom u Pagu, a Ante Čemeljić samoprijegorno obnaša dužnost tajnika.

U vrlo kratkom vremenu VK Pag je uspio formirati nekoliko veslačkih imena, uglavnom na mahom dobivenim i doniranim spravama, od brodova, do ergometara i pomoćne teretane, što je u odnosu na start značajan pomak. Uključili su se u Hrvatski veslački savez, prijavili se odmah i pojavili na PH održanom pod Sljemenom i tamo u 4 discipline s pet natjecatelja uzeli medalju kod cura. Premda se drži kako su za kvalitetno veslanje u prvom redu nužni snaga i izdržljivost, u tom sportu ne nedostaje talenta, skladnosti i upornosti, a ne treba nipošto zanemariti djelatnost trenera i adekvatan prostor treniranja.

Treninzi “na suhom” su se, napose zimi, u početku odvijali u bivšoj kuglani, prostoru koji je godinama stajao prazan. Napušten je služio za skupljanje “narkića” i otuda su uz pomoć dobrih ljudi izvukli skoro tri kamiona smeća kako bi dobili prostoriju u kojoj bi se mogli nalaziti čamci, sprave za vježbanje, ali i ured kluba. Uz pomoć Grada Paga, prostor su dobili na korištenje, a pred njima su se našli najveći potezi, adaptiranja i prilagođavanja svrsi, treninzima članova i članica. Trebalo je složiti sanitarni čvor koji nisu imali, svlačionicu koja bi cijelu priču olakšala. Nakon toga, namjeravali su tražiti kod Grada i nove prostore za brodove, ne iz nekakvog hira, nego jer su postojeći postali premali potrebama i planovima. Derutna kuglana je uređena u reprezentativan prostor kluba i mjesto sportskog okupljanja. Marljivo i predano su radili, ostvarili izvrsne rezultate za kratak period postojanja. I onda, u srpnju 2016. turobna slika.

-U starom magazinu soli gdje odlažemo čamce pukla je greda, pala i totalno uništila sve plovne čamce kluba – objavili su na FB, i tužna i sumorna tona.
Svi stradali čamci su bili donacija veslačkih klubova iz Šibenika i Tisnog, ali i tvrtki iz cijele Hrvatske, koje su prepoznale entuzijazam i potencijal paških veslača. Klub bez čamaca jednostavno ne može funkcionirati, pa su krenuli u akciju prikupljanja sredstava za kupnju novih brodica.

-Ni ova nas nedaća neće poljuljati i oduzeti nam sportski duh i vjeru u našu djecu. Niti jedan pojedinac u klubu ne zaslužuje da mu se rad i snovi sruše zato što se srušila greda i sve polomila. Mi odustati nećemo! – zaključili su iz VK Pag i uz podršku sportskih prijatelja uspješno proveli novu obnovu prostora i kluba. Kako je cijela priča u startu počivala na nekolicini entuzijasta klub se dosta aktivno okrenuo sponzorima. Poduprla ih je lokalna uprava, a prepoznati su i kod pojedinih tvrtki koje su obećale potporu u obliku vrijednih donacija.

U rujnu 2018. održana je posebno atraktivna 1. Međunarodna utrka pod nazivom Osmerci na Pagu, na kojoj je nastupilo jedanaest posada osmeraca. Veslalo se na dionici dužine 15 kilometara od plaže Zrće do grada. Posade osmeraca pratili su navijači s broda Festini, a bilo je zaista prekrasno vidjeti masovnu utrku 11 čamaca u Paškoj uvali koja je zaista idealna za održavanje ovakvih manifestacija. To je zaista nešto što se i ne viđa često kod nas.

Slavila je posada Veslačkog kluba Zagreb ispred riječkog Jadrana, a pravu sportsku poslasticu zajedničkim snagama organizirali su Veslački klub Pag i Hrvatski veslački savez pod pokroviteljstvom Turističkih zajednica grada Paga i grada Novalje, Gradova Pag i Novalja. Upravo takve zajedničke manifestacije idealne su – složili su se domaćini- za promociju otoka Paga kao poželjne destinacije za dolazak veslačkog svijeta koja će donijeti još jednu atraktivnu manifestaciju na kraju ljetne sezone školja.

Tradicionalne veslačke regate ovog tipa su u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj i Americi sportski, kulturni, turistički i statusni događaj prve kategorije, a poradi broja prijavljenih sudionika traju i do sedam dana. Nakon uspješno održane prve regate, prirediti se trebala sljedeće godine i – Druga. Otkazana je uslijed iznenadnih naleta juga koje je to jutro zapuhalo i tako poremetilo planove kako natjecateljima tako i organizatorima. Ipak, i lani su na događanju sudjelovali najbolji hrvatski veslači, a poseban gosti bio je jedan od najtrofejnijih, Damir Martin. Regati je prisustvovao i član Svjetske veslačke federacije s obzirom na to da je regata postala dio FISA kalendara.

Prošle jeseni, dok im je u prilog išla vremenska prognoza i koliko-toliko epidemiološka situacija treniralo se intenzivno 3-4 pa i šest puta tjedno, ovisno o uzrastu i mogućnostima. Nisu, istina, išli u neku “agresivnu kampanju” prema javnosti, budući da se s pravom čeka konačno globalno sređivanje pandemije koronavirusa, ali puni optimizma tijekom proljeća namjeravaju predstaviti veslanje u školama, kao i široj masi, poput rekreativaca putem škole veslanja.

Traje sada u treniranju lagano zatišje, zimsko vrijeme u kojem se ionako manje vježba atraktivni dio na moru, a znatno više tjelesno priprema u teretani i na ergometrima. Planira se u mjesecima kada se to običava, i kada covid-19 bude zauvijek za nama, otići na regate u Dalmaciji, a možda i dalje ukoliko, dakako, financije budu dozvoljavale taj pothvat. Nastojat će napokon pripremiti i novu regatu naredno ljeto kako bi veslanje i veslački sport dodatno približili lokalnoj zajednici i zainteresirali djecu koja su im u ovom trenu najvažnija, da bi se razvila škola i kako bi u svim disciplinama imali po nekoliko kvalitetnih veslača.

Autor Pero Livajić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije…