TALENTIRANA DICA: Brat i sestra, Giovanni i Chiara, Jerolimovi iz Preka…

Moje ime je Chiara. Chiara Jerolimov…predstavila nam se u prvom susretu, tiho, pomalo sramežljivo, plavokosa djevojčica. Državna prvakinja. Iz Zadra.

-I iz Preka! – nadomeće hitro i ispravlja.

Blizu 4 mjeseca provede na otoku, uostalom rođeni boduli su i mama i tata. Ljeti konstantno, plus vikendima i blagdanima.

Da je u pitanju izniman talent, znali smo i prije toga, dostatno je bilo u dnevnoj sobi obiteljskog doma baciti pogled na krcatu zbirku medalja, pokala, nagrada. Potvrda je kao točka na „i“ stigla u siječnju 2020.

Trinaestogodišnja Chiara popela se na teniski tron PH, u konkurenciji parova do 14 godina. Titulom državne prvakinje Jerolimov, inače članica TK Zadar 08, okrunila se sa svojom partnericom Nerom Tešankić iz TK Olimpija Osijek 1984, pobijedivši u finalu par Brnić – Stojanović rezultatom 7:5 7:5. U pojedinačnoj konkurenciji Chiara je osvojila treće mjesto, u polufinalu ju je zaustavila upravo partnerica u parovima Nera, rezultatom 6:4 6:7 2:6, nakon što je dobila prvi set meča.

Uspjehu na Državnom prvenstvu U14, u Zagrebu, na Velesajmu, u organizaciji TK Zagi, prethodili su vrhunski rezultati koje je nanizala u proteklih pet godina: dalmatinska prvakinja do 10 godina pojedinačno, viceprvakinja Hrvatske, isto pojedinačno, do 12 godina, i prvakinja Hrvatske u parovima, do 12 godina.

Nedavno, u listopadu, osvojila je još jednu titulu u konkurenciji parova, ovog puta, da podvig bude i veći, u onoj nešto starijoj skupini naraštaja, U16, na međunarodnoj pozornici, na Tennis Europe Junior Touru, partnerica je bila Lana Preis, članica TK Vulpes iz Zlatara. U pojedinačnoj konkurenciji Chiara je također postigla izvanredan uspjeh, i tu, oduševila, stigla do polufinala…

–To je samo dio Chiarinih postignuća u tenisu kojemu je posvećena od osme godine života. Njezinu sobu krase 74 pehara s mnogobrojnih natjecanja, a prema riječima trenera, pred njom je blistava sportska budućnost – kazala je za naš portal majka, Ivana Jerolimov, koja kćer prati na sportskim putovanjima.

Tenis, ma koliko nam se to sada činilo čudno, nije bio sport koji je prvi zavoljela. Prije nego što će uzeti reket u ruke, Chiara Jerolimov je trenirala nogomet, atletiku, skokove u vodu i gimnastiku, i – u svim tim sportovima bila je ne dobra, ni vrlo dobra, već isto tako odlična, izuzetno nadarena. No, dolazak u TK Zadar 08 i rad s trenerom Lovrom Rončevićem, koji je, kao i Chiara, porijeklom bodul, iz Lukorana, bio je, ispostavit će se, prijeloman.

– Trener Lovro odmah je prepoznao Chiarin talent i niti nakon tjedan dana rekao suprugu Davoru i meni da naša kćer ima strašno velik potencijal. Chiara sada radi u kombinaciji s trenerom Lovrom Rončevićem i sparing partnerom Tonijem Petanijem, kondicijskim trenerom Jurom Šangom, dosta je pomagala i trenerica Iva Kardum, a sve pod budnim okom fizijatra dr. Ivice Lordanića iz Poliklinike Therapia- ispričala nam je mama Ivana.
Dodala je, također, kako je izvanserijski svestrana Chiara izvrsna učenica Privatne osnovne škole Nova u Zadru i da kod svih profesora i ravnateljice Dolores Mufa ima punu podršku i razumijevanje zbog čestih izostanaka.
Obitelj Jerolimov živi u Zadru, ali inače su iz Preka, gdje Davor i Ivana rade, a Chiara rado i neizostavno provodi praznike s prijateljima i brojnim rođacima. Prema mišljenju stručnjaka iz spomenute oblasti sporta, nalazi se među velikim europskih teniskim potencijalima, a prošle zime je postala i HR reprezentativka.

-Huh, ne bih toliko daleko išla. Moje je da se potrudim i dam maksimum. Da, dobro ste napisali, od malih nogu uključena sam u sport, u svim sportovima kojima sam se bavila pokazivala sam, tako su mi rekli, haha, urođeni talent i postizala izvrstan rezultat. Eto, s već nekih svojih pet godina počela sam se baviti gimnastikom i pokazala svoju početnu nadarenost prema sportu. Sa šest godina uočio me trener atletike, pozvao u klub, pa sam paralelno trenirala oba sporta i tada pokazala talent u individualnim sportovima. E, sa sedam godina, na poziv trenera počela sam trenirati i skokove u vodu, i tada sam, trenirajući sva tri sporta, osvajala medalje na natjecanjima – priča nam Chiara.

Pored nabrojanog, a ima se zaista što i nabrajati za navedeni uzrast, htjela se, ne zna točno zašto, samo još okušati u tenisu, pa je punih šest mjeseci uporno molila roditelje da je upišu i na taj sport. U tome na sreću i uspjela.

-Nakon što su popustili i upisali me na tenis, našla sam se u situaciji da sam istovremeno trenirala četiri sporta. I- u svima bila izvrsna. Iako meni sve skupa nije bilo teško niti naporno, roditelji su znali kako mi je previše trenirati to sve odjednom i usmjerili me da se odlučim za jedan od tih sportova. Sa svojih osam godina opredijelila sam se, napokon, isključivo za tenis i ubrzo se od običnih treninga to počelo pretvarati u nešto puno ozbiljnije, što pokazuju i moji pusti rezultati s različitih natjecanja. Osvojila sam preko sedamdeset pehara na raznim turnirima u Hrvatskoj i Europi, brojna prva i druga mjesta, a trenutno zauzimam 60. mjesto u TE Tennis Europe u kategoriji U14 i 250. mjesto u -U16 kategoriji – otkriva nam. Na sportskom putu i uspjesima od početka ima veliku podršku svog kluba TK Zadar 08 i trenera Lovre Rončevića.

-S njim treniram kontinuirano već šest godina. Jako sam zadovoljna, u mene ulaže velike nade i prognozira mi veliku sportsku karijeru. U sljedeće četiri godine trebala bih nastupati na 20-ak turnira godišnje po cijeloj Europi što će biti izrazito zahtjevno, ne samo u sportskom, nego i organizacijskom i financijskom smislu. Pored podrške kluba, vlastitih snaga i sredstava mojih roditelja, značajna je i pomoći donatora i sponzora – kazuje nam Chiara.
Uskoro tek ulazi u 15. godinu (4.11.2006) životnog kalendara, a za sobom ima stotinjak postolja. U kategorijama do 10, 12 i 14 godina najbolja je tenisačica u Dalmaciji, a druga ili treća u RH. U konkurenciji parova državna je prvakinja do 12 i 14 godina. Standardni je član Hrvatske teniske reprezentacije do 12 i 14 godina. Na TE Tennis Europe turniru ima dva osvojena 1. mjesta do 14 godina, brojna finala i polufinala pojedinačno i – u parovima. Ima preko 100 odigranih mečeva na TE TE turnirima. I, da, trenutno je odlična učenica 8. razreda…

No, lijepa sportska pričica iz doma Jerolimov nije time i završila. Jer, pazite sada, Chiara nije i jedina obiteljska prvoligaška i sjajna sportska nada.

„Momčad u žutim dresovima opkolila je vrata Osijeka, no plavo-bijeli su na golu imali -Giovannija Jerolimova koji je ‘nemogućim obranama’ gostujuće napadače doslovno bacao u očaj“ – napisale su u izvještaju kolege novinari prije koji dan.

A Giovanni Jerolimov, 1.9.2002., pogađate valjda, Chiarin je brat.

-Točno! Stariji brat – uz široki osmijeh naglašava.

-Sve je naravno počelo na otoku, Ugljanu, u mjestu Preko, gdje sam odrastao, živio sa svojim roditeljima. Tu su sam pošao u vrtić, a kada mi je bilo pet godina, otišao sam na nagovor oca i majke na prvi trening, u Sutomišćici, u NŠK Sveti Mihovil – priča nam blizu dva metra visoki, kršni mladac.

Giovanni je sa 7 godina pošao u osnovnu školu, ali u Zadar, tu su roditelji preselili, s dvoje mališana. U međuvremenu se (2006.) rodila malena Chiara. Obitelj je procijenila kako će za razvoj djece biti bolja opcija veći grad.

Međutim, to ne znači kako je Giovanni oslobođen putovanja.

-Baš svaki dan poslije škole išao sam na trening na otok! I to skupa sa roditeljima koji su na otoku i dalje radili. To je trajalo do moje sedme godine, kada sam na poziv otišao u NK Zadar. Tu sam prošao sve uzraste od papalina, preko Tića i mlađih pionira, do starijih pionira, kadeta, juniora i seniora. Uz to, sve blagdane i ljetne praznike provodio sam, zajedno s obitelji, na otoku Ugljanu, u Preku, što, opet, znači da sam svake pripreme za natjecateljsku sezonu putovao brodom iz Preka u Zadar. Do svoje 14 godine s roditeljima, poslije sam se osamostalio i putovao sam. Pripreme su bile najprije jednom dnevno, a kako sam išao stariji onda i dva puta na dan – upoznaje nas.

Plovidba kanalom za dječarca posebna je avantura.

-Možete zamisliti kako je to ustati se u 6:00 da bi stigli na trajekt u 7:00. Pa pješice žurite iz luke do Bagata ili Stanova. Onda u 8 sati trening do 10, ne možete stići na trajekt u 10.30, nego u 11:00. Dolazite kući, ručate i već morate misliti da morate natrag, stići na trajekt u 16:00 da bi došli na trening u 17:00. Do 19:00. Ako ste sreće, prispijete na trajekt u 19.30, a ako niste, idući je u 20.45. I tako svakodnevno, normalno ukoliko nije bura ili jugo, pa trajekta i nema, najmanje puna dva mjeseca dok ne krene prvenstvo – nabraja.

U tom razdoblju došao je poziv iz NK Šibenik, čiji se kadetski sastav natjecao u 1.HNL uzrasta. Nakon ushita zbog interesa, obitelj se brzo našla na mukama…

-To nas je svih skupa privuklo, ali u Šibeniku ne bih imao adekvatan smještaj, ni prehranu, pa smo se odlučili ići težim putem, da igram za Šibenik, branim u 1.HNL, i živim u Zadru, s roditeljima. Oni su se morali organizirati da ja stignem na vrijeme u Šibenik, na trening, zatim se na vrijeme vratim u Zadar, na nastavu i prespavati doma, potom i da oni stignu na trajekt za otok, i navečer s otoka, vodili su tamo restoran i svakodnevno putovali na Ugljan – pojašnjava nam.

-To je trajalo dvije godine i nije nam žao ni malo, Giovanni je stekao ogromno prvoligaško iskustvo – tvrdi tata Davor. Ponosan. „Do neba“, napominje nam…

I tada, kao junioru, mladom Jerolimovu stigao je poziv iz Zadra da se vrati i priključi seniorima. Prihvatio je i tu ostao godinu dana.

-Nažalost, stigla je korona, HNS je u ožujku proglasio kraj sezone, a NK Zadar se rasformirao, tj,. prestao djelovati. U tom trenutku sruše ti se svi snovi. Nikako se s tim ne možeš pomiriti. Nisam spavao danima… – otkriva.

Međutim, nije se predavao. Nastavio je samostalno trenirati, i tako do lipnja, kada mu se nenadano pružila nova prilika.

-Da idem u NK Osijek, ali opet se uvukla velika dvojba. Prvo, jer nam se činilo daleko, a drugo jer je u pitanju bila i zadnja godina školovanja. Nova škola, novi nastavnici, novo društvo, novi izazov. Trebalo je dobro odvagnuti i odlučiti, donijeti na brzinu pravi odgovor. Ipak, krenuo sam u srpnju, u Osijek, opet na pripreme, opet na ljeto, a glava na otoku, i tata, mama, sestra. Klapa. Nije lako. U Osijeku sam upisao 4. razred srednje škole, 1. Gimnaziju. Odlikaš sam. Tamo treniram sa seniorima, drugom momčadi, i juniorima, za koje i nastupa u 1.HNL. I taman kada sam se ustalio, stigao je drugi val korona virusa, nove mjere su poremetile normalno školovanje i treniranje nogometa – informira nas.

-Kada gledam sportaše na otoku, bilo ekipni, bilo individualni sport, sigurno prolaze tri puta teži put nego sportaši na kopnu, to se ne može niti usporediti. Izvan otoka imate više opcija, više mogućnosti, lakši radni i dnevni ritam. Na školju jednostavno morate nadjačati psihički i fizički sve nedostatke koje tijekom razvoja i formiranja nosi izdvojena sredina. No, upornošću i voljom, i ustrajnim radom, ako te prati pritom i sreća, sve možeš svladati. I biti uspješan – ne propušta komentirati Giovanni, velika nada Osijeka iz malenog Preka.

Autor Pero Livajić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije…