DITE OTOKA TONI KOLEGA: Uzor mladima, izvrstan đak, perspektivni stolnoteniski reprezentativac, nadareni nogometaš…

Ping-pong, ping-pong…
Udarala je mala bijela loptica o veliku plavu ploču, podijeljenu po sredini nategnutom zeleno-plavom mrežicom na pola.

-Pobijedija sam. Pobijedija… – radovao se tamnokosi dječak širokog osmijeha. Kako se ono kaže, od uha do uha. Nije važno što se nije popeo na najvišu skalinu postolja. Ta, najmlađi je sudionik u uzrastu kadeta. Talent na kvadrat.

Osvojio je drugo mjesto na TOP-u 12, sezonu završio kao šesti najmlađi kadet u RH. Ipak, ne treba zaboraviti da će on i iduću godinu nastupati kao mlađi kadet, tako da će na ulaznoj rang listi biti drugi. Ispred njega će biti samo Emil Ernečić iz varaždinskog Željezničara. S njim ima podjednak omjer pobjeda i poraza, a na zadnjem turniru ga je uspio pobijediti, notirali su novinari redom u izvještajima.

Može li se zadržati u vrhu, pitali su u matičnom mu klubu, odgovor je bio pozitivan. Naravno, da može, ustvrdili su u klubu, on je jako inteligentan igrač.

Vrlo brzo dođe do onoga što trener traži od njega i brzo nauči sve nove pokrete, uz to ga krase i fizičke predispozicije, pogotovo brzina, a ima volju za radom i napretkom- podvukao je trener za mladog i nadarenog sportaša.

U završnici sezone 2007./08. osvojio je drugo mjesto na TOP 12 najmlađih kadeta i došao na šesto mjesto rang liste stolnotenisača. Ono što je najvažnije jest što će i iduće sezone nastupati u istoj kategoriji, odnosno što mu ne ističe staž u najmlađim kadetima. Stoga će automatski imati jednu od prve dvije pozicije na rang ljestvici. Uz srebro na TOP-2 12, ima zlato, srebro i broncu iz momčadskog dijela, a prva ambicija mu je da – postane prvak u svojoj kategoriji. Iduća sezona će biti ona u kojoj bi se to moglo i ostvariti – napisao je i predvidio, lako moguće, petnaestak ljeta, ranije, Viktor Bogut u Zadarskom listu, 27. srpnja 2008. U ono skoro davno i zaboravljeno “staro normalno” doba.

Tamnokosi dječak, iznimnog sportskog talenta, blizu je ostvarenja sna, i prognoza poznavatelja sporta i sportskih prilika, uvijek nasmijan, smiješi nam se sa sportskih stranica, pa i naslovnica, nacionalnih medija, njegove izjave se citiraju u TV-emisijama posvećenima sportu i darovitim sportašima.

A jedina razlika u odnosu na tekstove i priloge objavljene prije desetljeće i nešto, jest da nas umjesto sa stolnoteniskim palicama, reketima, u rukama, s fotografija veselo gleda s nogometnom loptom pred nogama.

-Ha, ha. Istina! – ističe danas “odavno sam odrasli” Toni (22). Toni Kolega.
-Počeo sam zapravo sa stolnim tenisom, to je bilo na otoku, trenirao sam u Zadru, prvi klub bio je STK Kali, zatim sam kratko na Bagatu prešao u Donat. Da, bio sam drugi u Hrvatskoj na toj ljestvici, svih turnira, tog godišta, dobar, vrlo dobar, odličan. Ma, cijelu godinu sam trenirao. I onda… se slučajno dogodio nogomet, taman je nekako zaživjelo aktivnije u Sv. Mihovilu, pa su svi vršnjaci krenuli tamo… naravno i ja. Trebao sam, sjećam se, ići za Zagreb i igrati za reprezentaciju, trener mi je, međutim, rekao da se moram opredijeliti, i nekako sam se teška srca i opredijelio… imao sam tada 11-12 godina – priča nam i otkriva Kolega.

Pogleda bistra negdje prema jugu, s maglovitog sjevera.

-Od tada, treniram u kopačkama. Poznanici me i tu u klubu, znaju nerijetko upitati – zašto nogomet, bio sam u stolnom tenisu dosta perspektivan, uspješan. Ne znam, možda sudbina, ali najprije to da je cijela ekipa ekipa išla, onda sam se bez puno razmišljanja odlučio za njima. Nije mi žao, neka… – tvrdi Toni, perspektivni mladac na kojega su “oči bacili” iz više prvoligaških pogona.

“Vrlo uvjerljivo su svoju zadaću u 18. kolu Druge hrvatske lige odradili nogometaši Osijeka. Goste iz Dugopolja svladali su sa 4:0 i tako se vratili na pobjednički kolosijek nakon dva poraza i jednog remija. Kod tri pogotka sudjelovao je ponajbolji igrač susreta Toni Kolega koji je dvaput asistirao dvostrukom strijelcu Špoljariću, a iz slobodnog udarca je u završnici utakmice pogodio gredu od koje se lopta odbila do Durdova koji je postavio konačan rezultat” – citiramo tekst iz Sportskih novosti, Ili pak…

“Privukao je pozornost, sjajnim pregledom igre, snalaženjem na travnjaku, izvrsnim i pravovremenim potezima, atraktivnim pogocima!”…

„Otoče, i sportom volim te… – sport na zadarskim otocima”, predstavlja u nastavcima na portalu Naši školji mlade, darovite, perspektivne sportašice i sportaše sa zadarskih – otoka. Dječake i djevojčice, djevojke i mladiće, koji postižu sjajne rezultate u svojim sportskim disciplinama i granama, unatoč i usprkos ne toliko zavidnim uvjetima. Pri tome, mnogi među njima, uzorni su đaci i studenti, koji radnim danima putuju trajektom i inim brodskim linijama, na redovnu nastavu u – Zadar. Naravno, ako voze, i ako na moru nema bure ili juga i valova… Primjer su mnogim vršnjacima u većim i bogatijim sredinama… mladima, sportašima, ali i ne samo sportašima. Daju im pozitivan primjer mladih sportaša i sportašica iz malih nerijetko izoliranih sredina koji se radom, upornošću, trudom, bore da ostvare svoje snove, pokazujući „da se može kada se hoće” postići i nešto lijepo, unatoč i usprkos poteškoćama na koje nailaze u ostvarenju svojih želja… Toni Kolega je upravo opisan u tih nekoliko rečenica.

-Rodio sam se 10. listopada 1998. Rano sam zavolio sport, prvo stolni tenis, potom nogomet, počeo sam u NŠK Sveti Mihovil, Krešo Jaklin mi je bio prvi trener, naučio najvažnijem, i vrstan sportski trener i pedagog u jednom, stalno s nama. On je ustvari zaslužan za sve to, za sve selekcije, daje sebe da se podigne klub, da funkcionira besprijekorno, uz ostale, jasna stvar – nabraja i ističe Kolega.

Osnovnu školu završio je na otoku, prvi srednje u Zadru, nakon toga upisao je u Zagrebu “proslavljenu” 13. gimnaziju, među najboljim đacima.

-U Zadru sam igrao nogomet, na Stanovima. U samom početku sam putovao, ali srednju sam živio u Zadru, više zbog troška, ali i jer sam želio biti više uz knjigu, da imam više vremena, umjesto da čekam na odlazak i dolazak trajekta, priča.

-Nije bilo nikako lako uskladiti školu, putovanja, treninge, premda je meni škola dobro išla, pa sam nekako to lakše prebrodio, ali uz stalnu trku, više sam pretrčao žureći na brod, nego na treninzima i utakmicama, a pretrčim na treninzima i utakmicama kilometara i kilometara- iskreno komentira.
U srednjoj školi to, međutim, praktički nije bilo nemoguće održavati na visokoj razini, sportska nadanja i htjenja, i usporedna putovanja.

-Koliko se trudio, ne bih nikako imao vremena. Nije idealno ni kroz osnovnu, ali kad nešto voliš sve se može izdržati. Bio sam odličan učenik, u Zadru sam upisao 1. razred Pomorsku, to mi je nekako bila želja. Ipak, ubrzo sam preselio u Zagreb, sa 16 godina. Zvao me da dođem iz Sv. Mihovila trener Marko Pinčić, Zadranin na radu u Lokomotivi, i pristao sam. U kadetima smo bili drugi u zemlji, u juniorima, u 1.HNL, dominantni, ponijeli naslov prvaka. Bilo je nezaboravno, vrhunski – kazuje nam.

Naravno kako su talenta s mora lako zapazili, nakon NK Lokomotiva, našao se u seniorima, u 2. HNL, u Sesvetama, malo i na posudbi, uslijedila je Kustošija, i nakon pola sezone stigao je poziv iz Gradskog vrta, iz Osijeka.

-To je bilo 2018/19., normalno da sam bio presretan. Biti dio jedne iz reda najboljih momčadi u RH. To opet sa sobom nosi to da se konstantno moraš i nametati, nema opuštanja. No, ne dam se, takav sam, uporan. Borac. Trenutno sam na posudbi, ljetos došao u Rudeš, tu sam u ili blizu 11, na poziciji krila, na jednoj i drugoj strani, igram sve više, nadam se da ću se vratiti u formu, odlična je ekipa, odlični treneri, ljudi oko kluba, atmosfera, zadovoljan sam. Ipak, želim igrati što više, do kraja sezone, želim u 1. ligu, pa što bude dalje, naravno i da budem zdrav, da nema ozljeda… Ha, slabo izlazim, ne samo zbog korone, dao sam se u nogomet dušom i tijelom, vodim sportski život…, tvrdi nam. Nasmijan. Pun pozitivnog elana. Ponosan. U sportu: Slavonski-ZG-Dalmatinac.

Ima za kraj poruka mladim sportašima i sportašicama s otoka…

-Baš sve se može, ako ima dosta dovoljno talenta i volje, prije svega volje, jer otežana je situacija dolje, tko nije živio na otoku, a posebno ukoliko nije usput i radio, ili trenirao na kopnu, to slabo zna. Teško je kad se putuje, puno puta sam i sam bio umoran, iscrpljen, htio odustati, osjećao se često zakinut za mnogo toga, u odnosu na suigrače iz Zadra, ali može se izdržati, treba, mora. Mi smo borbeni, hrabri, uporni i talentirani ljudi, otočani… – zaključuje Toni Kolega.

Rođen/rođendan: 10. listopada 1998. (dob 22 godine), Zadar.
Početak: NŠK Sv. Mihovil, Sutomišćica.
Trenutačni tim: NK Rudeš Zagreb (#11 / Napadač).
Datumi pridruživanja: kolovoz 2018. (NK Kustošija Zagreb), srpanj 2018. (NK Lokomotiva Zagreb), 2017. (NK Sesvete).

Autor Pero Livajić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije…