Zadarski otoci dom su državnih, europskih i svjetskih naslova, uspješnih sportaša i sportskih talenata…

Postoji otok osunčan,
nekima od nas od davnina znan.
O njem’ od djetinjstva razmišljam,
a sad je stigao i taj dan…

Pa zbogom, sive luke i oblaci,
dižem sidro i odlazim,
i tužan sam i nesretan,
jer je rekla moja mala da ću ići sam…

Darko Rundek nije otočanin, barem tako ne kažu u tri klika na laptopu- ‘google’, ‘wikipedija’ i Hrvatska enciklopedija. Nije ni pjesma u uvodu o klasičnom otoku, naročito ne o onom u Jadranskom moru, ali kao da – makar znamo da naša tema nije i lirska tema autora – u dvije kratke kitice i osam stihova sažima život na otocima kroz duga desetljeća, stoljeća, možda i tisućljeća.

No, vratimo se mi, ili krenimo, kako hoćete u današnje doba – barem nešto pozitivnijim tonovima. Ma koliko se – kakve li kontradikcije i igre riječima – u prijestupnoj godini s dvije dvadesetice trudili ostati negativnima. Hrvatski nogometni reprezentativci, Ivan Santini i Marin Tomasov, potencijalni olimpijac – nesuđeni sudionik Tokija 2020. – boksač Toni Filipi, „zlatni” jedriličar iz Ria 2016., Igor Marenić, mladi izvanserijski skijaši braća Samuel i Elias Kolega, legendarni košarkaš Petar Skansi… samo su mali dio znanih imena domaćeg i međunarodnog sporta rođenih na hrvatskim – otocima. Malo je poznato kako je i za mnoge među nama „najveći među najvećima” kada je u pitanju „igra pod obručima”, sjajni i nezaboravni Krešimir Ćosić, sin obitelji- Bodula. Podrijetlom iz Dobropoljane na otoku Pašmanu, kao i brojni nadareni dječaci i djevojčice, kasnije izrazito uspješni u najrazličitijim sportskim granama, čak i onima koje bi – vidjeli smo – možda tek sasvim slučajno povezali s morem i otocima, dokaz su kako se „može kada se hoće”, unatoč i usprkos često do kraja neprikladnim uvjetima, uobičajeno prometno izolirani od „ostatka kontinenta”.

Upravo njihovim „stazama”, poznatima i slabo poznatima, sportašima i sportašicama, idu i deseci hrabrih, nadarenih „curica i momčića”,, djevojaka i mladića, s otoka zadarskog arhipelaga. Među njima značajna brojka marljivih učenika i učenica, studentica i studenata, kojima se napose u 10 nastavaka bavi projekt pod nazivom „Otoče, i sportom volim te… -sport na zadarskim otocima”.

Konkretno, njihovim radom, trudom, željama, ciljevima, ambicijama, snovima, ostvarenjima. Oni su iskazanom voljom, upornosti, samosvijesti, onaj toliko nam potreban pozitivan primjer ne samo svojim vršnjacima sportašima i sportskim trudbenicima, na otocima, nego i vršnjacima, vršnjakinjama, i drugim sportašima, i sportašicama, i svima ostalima daleko izvan „škoja”. Predstavljaju se kroz ležerne intervjue, razgovor s trenerima, prijateljima, sumještanima… izlažu lijepe, krasne, divne, strane, ali i ponekad neizostavne probleme i čak razumljive poteškoće s kojima se susreću u malim lokalnim zajednicama… Kako je to napisao prof. Ivo Šimunović, i pored toga što nam se često podastiru irealne slike života na otocima, otočki život je pak stvarnost satkana u mnoštvu lijepoga, ali i dosta složenog i problematičnoga. O otocima je mnogo toga napisano, i kazano, i svugdje se ističe da su poseban svijet gospodarstva, začudne kulture tradicije i običaja, odvažnih ljudi, svojevrsne povijesti, zemljopisa i geopolitičkog značenja… mi bismo dodali i sporta…

Zadarski arhipelag čini nekih 300-tinjak otoka i otočića uz zadarsku obalu, na ‘sjeveru’ graniči sa Kvarnerićem, na ‘jugu’ sa srednjedalmatinskim otocima, a pritom i jedan dio Kornata ulazi u okvir Zadarskog arhipelaga. Nažalost, većina je tih otoka pusta i nenaseljena, ili slabo naseljena i raseljena, na neke je među njima teško uopće i doći i kročiti, ali ima i dakako i napučenih, najveći i naseljeni otoci arhipelaga su Dugi otok, Ugljan i – Pag, potonji s gradskim središtima.

Ni Drago Marić nije otočanin. Makar otoke i otočiće, stanovništvo da i ne spominjemo, poznaje u dušu, ‘u sportsku dušu’ posebno, nevezano o raznoraznim geografskim širinama, dužinama i generacijskim različitostima. Novinar, istinski novinarski bard, publicist i povjesničar sporta, urednik u Slobodnoj Dalmaciji, dugogodišnji suradnik Sportskih novosti, Vjesnika, zadarskog Narodnog lista, Zadarskog lista, Regionala, Vox – glasa Zadra, kraće vrijeme slovenskog, ljubljanskog, Dela, sarajevskog Večernjeg lista, riječkog Novog lista, kao i radio postaja Radio Zagreb i Radio Zadar. I izuzetno zahvalan sugovornik za serijal članaka, člančića, o sportu na otocima. Premda…

-Otkad sam otišao iz VOX-a 2010. sport kontinuirano ne pratim kao nekada, pa ne znam u potankostima aktualno stanje sporta ni u gradu ni na otocima. Međutim. Kroz povijest, otočani zadarskog akvatorija su se sportom, posebice onim registriranim, rijetko i malo bavili. Više je objektivnih razloga tomu, a najvažniji su depopulacija stanovništva jer je mladost zbog slabih uvjeta napuštala svoja rodna mjesta. I odlazila u bliži ili daljnji svijet, što se kolokvijalno kaže s pravom- ‘trbuhom za kruhom’. Drugi važni razlog je infrastruktura. Na otocima nije bilo dostupnih površina za sportska igrališta i terene, posebice ne tako velike površine kakva treba za veliki nogomet ili atletiku i sl. Baš zbog toga nisu se mogla ni stvarati sportska društva – tvrdi Marić, navodeći kao treći kapitalni razlog – nedostatak financijskih sredstava.

-Da, za pomoć sportu i klubovima. Kako za objekte i njihovo održavanje, tako i za djelovanje-natjecanja. Jer u službenim osmišljenim natjecanjima troškovi su putovanja, plaćanja službenih osoba koje vode utakmice i slično- naglašava. Zato se sport na otocima, osim rijetkih slučajeva – koje će nam i podastrijeti- održavao uglavnom samo ljeti, kad su mladi dolazili u postojbinu i sa sobom doveli ponekog prijatelja sportaša. Ili – normalno – sportašicu kod djevojaka.

-Kad se na otocima više počeo razvijati turizam, više se krenulo i sa sportskim natjecanjima, koja su, naravno, bila redom samo sezonska. Najviše vaterpolo i plivanje, tek nešto jedrenje i veslanje, što je shvatljivo jer se radi o vodenim sportovima. Igrao se i nogomet; razni turniri, ali pretežito mali nogomet zbog kroničnoga nedostatka igrališta. Uz vodene sportove ponegdje se njegovala košarka i odbojka, te kao kuriozitet i rukomet – priča nam. U malo daljnjoj povijesti sporta na zadarskim otocima, pred 70 pa poslije i manje godina, ističe pak, kvalitetom i organiziranošću odskakala su tri registrirana kluba.

-Grad Pag je imao nogometni klub koji se uspješno natjecao u područnoj županijskoj ligi. Imaju i vrlo kvalitetni klub udičara, a imali su također, vjerojatno i danas, jedriličarski i veslački klub s dosta potencijala. Tu je i stolnoteniski, isto tako prisutan na turnirima i jako vrijedan. A pred nekih 30-ak godina u Sutomiščici je utemeljen nogometni klub koji djeluje u kontinuitetu i dan danas, pod imenom Sveti Mihovil. Upravo iz njega su potekli prije navedeni državni reprezentativci, Marin Tomasov i Ivan Santini. Približno kad i taj klub i na Viru je utemeljen NK Vir, koji se natjecao u općinskom i županijskom prvenstvu, s dobrim rezultatima. Ne znam ima li danas seniore, ali ima registrirani – klub veterana. Za seniore Vira svojedobno je igrao i znameniti Saša Bjelanović.. Na zadarskim otocima dosta rano se počeo njegovati i šah. Mislim posebice na Pašmanu i negdje na Ugljanu… – nabraja Drago Marić, da bi nam trebala – ‘brat bratu’- dva portala, a ne rezervirane dvije kartice teksta…

-U prvome redu Klub sportskog udičarenja na moru Kornat iz Sali. Njegovi članovi, Nedo Bonja i Darko Raljević, bili su 1986. dvostruki prvaci Hrvatske na prvenstvu u Hvaru. Nedo pojedinačno i njih dva kao par. Bonja je čak u ekipi Jugoslavije postao i svjetski prvak. Košarkaški klub Bokolje iz Dobropoljane, a Dobropoljana je naravno postojbina Kreše Ćosića, bio je vrlo kvalitetan i natjecao se u republičkom razredu, a vrlo kvalitetan odbojkaški klub imali su Kaljani – OK Igla. O tome možete naširoko naći u knjizi Lopta u letu, autora Nebojše Gunjevića. Još 1952.u Žmanu na Dugom otoku, Petar Parica je pri Gimnastičkom društvu Jadran, eto, čak su i gimnastiku njegovali, utemeljio rukometni klub istog naziva, službeno se natjecao i to je ustvari – povijesna, prva pojava rukometa na zadarskim otocima! – otkriva i daruje nam šjor Drago malo poznatu i vrlo vrijednu činjenicu iz vlastitih arhiva. U tom ranom razdoblju je prilično aktivan i Vaterpolo klub Preko koji se natjecao na PH.

Postoji otok osunčan,
nekima odnos od davnina zna.
O njem’ od djetinjstva razmišljam,
a sad je stigao i taj dan…

Pa zbogom, sive luke i oblaci,
dižem sidro i odlazim,
i tužan sam i nesretan,
jer je rekla moja mala da ću ići sam…

Autor Pero Livajić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije…