Svijeće i sjećanje na žrtve Vukovara, Škabrnje, Nadina

Unatoč iznimno lošem vremenu, olujnom jugu i jakoj kiši, Prečani su večeras odali počast svim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata.

Na Mulu ispred pošte, zapaljene su svijeće za žrtve Vukovara, Škabrnje, Nadina i svih mjesta stradalih u Domovinskom ratu.

Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na Vukovar. Hrvatska vojska organizirala je nekoliko pokušaja deblokade Vukovara na koji je znalo dnevno padati i do 11.000 bombi, granata i raketa, a među napadima najizloženijim objektima bila je bolnica na koju je padalo svakodnevno prosječno 700 granata. Nakon posljednjeg neuspjelog pokušaja deblokade, 12. i 13. studenoga, skupine branitelja pokušavale su samostalno izaći iz opkoljenog Vukovara i dokopati se slobodnog vinkovačkog područja.

Opkoljeni Vukovar branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a ustrojenih u 204. brigadu hrvatske vojske. Nakon gotovo tromjesečne vojne opsade obrana grada slomljena je 18. studenoga 1991. godine. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

Tijekom tromjesečne velikosrpske agresije na Vukovar, u tamošnjoj je bolnici zbrinuto oko 4000 ranjenika te u teškim uvjetima izvedeno oko 2250 operacija.

Prema popisu koji je sastavio Franjevački samostan u Vukovaru nakon dvogodišnjeg prikupljanja podataka o stradalima u obrani Vukovara, tijekom agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na taj grad 1991. godine stradalo je 2.717 branitelja i civila.

Prije 28 godina, rano ujutro 18. studenoga 1991., srpski agresor, potpomognut zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa s Ratkom Mladićem na čelu počeo je krvavi pohod na Škabrnju. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, iz podruma i kuća na najbrutalniji način istjerane su žene, djeca i starci, a samo je tog dana u Škabrnji ubijeno 48 civila i 15 branitelja.

okolji i progoni nastavljeni su i sljedećih dana, a za višegodišnje okupacije, sve do oslobođenja u Oluji 1995., broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava.

U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko nije stradao, a u snažnim topničkim napadima uništeni su stambeni, sakralni i gospodarski objekti. Ono što stanovnike toga malog ravnokotarskoga mjesta boli jest to što do danas nitko za zločin koji su pretrpjeli nije odgovarao.

Fotografije Milena Mašina