Marin Franić otvorio vrata (i srce) “Tvornice mašte” najmlađim Lukorancima

Tamo gdje je sve počelo prije …. godina, tamo se njegovi srce i duša u mislima vraćaju svaki dan!

Bez Lukorana i škoja, stare škole u koju se danas vratio, za ilustratora, pjesnika i sanjara Marina Franića nema ni boja ni versa!

-Ovdje je sve! Ovdje sve počinje i završava! Moj Lukoran, moja obitelj, moja djeca, sve je tu i samo to i takav sam ja!, riječi su kojima je najmlađe Lukorance, učenike područne škole i dječjeg vrtića, pozdravio Marin Franić/Blind Artist.

Bit će ovo sat za snove, najavio je, i malo po malo otkrivao sve ljepote stvaranja ilustracija, knjiga, crtanih i pisanih junaka koji su oživjeli u već svima znanim knjigama, slikovnicama, priručnicima…

A njih, male znatiželjne glavice, zanimalo je sve o snovima koji se ostvaruju samo ako vjeruješ, želiš i daješ svu ljubav njima – snovima!

Na kraju, kako to često biva, jedan školski sat bio je prekratak za sve što su djeca htjela doznati i Marin ispričati. Još jedan razlog više da ih Marin ponovno posjeti, da se opet vrati tamo gdje je sve počelo – u Lukoran, na škoj, u školu…