Životna priča Ugljanke Senke Bračić pretočena u čakavske stihove

U prepunom Bičikleta Baru u Čeprljandi protekle je subote održana umjetnička večer „Mojoj nani“, na kojoj je umirovljenica Senka Bračić (rođ. Jurin) predstavila svoju prvu zbirku pjesama.

Bila je to večer koja je spojila domaću rič, glazbu, ples i slikarstvo!

Poznato je da najljepše priče pišu samozatajni ljudi koji u tišini, daleko od svjetala pozornice, godinama u sebi nose neprocjenjivo blago. A jedna od njih je i naša Ugljanka, Senka Bračić.

Iako je radni vijek provela u zadarskoj Tvornici kruha, proteklih trideset godina u svoj je život utkala i jednu sasvim posebnu strast – poeziju.

-Senkine pjesme pisane su slobodnim stihom i specifičnim ugljanskim dijalektom, a u sebi nose duboku obiteljsku i otočnu introspekciju. Kroz njezine lirske minijature oživjeli su likovi njezine bake, oca, brata, supruga, svekrve, sinova i unuka. No, nezaobilazni motiv njezina stvaralaštva je i more – ono vječno plavetnilo koje joj služi kao najljepša metafora za iskazivanje najdubljih osjećaja, kazala je voditeljica programa, profesorica Irena Paulus.

Dok je autorica s puno topline čitala svoje stihove, u svakoj riječi osjećali su se ponos, ljubav prema rodnom kraju i obitelji.

U popratnom programu sudjelovali su talentirani mladi glazbenici i plesači iz Umjetničke škole Franje Lučića iz Velike Gorice, a svoje likovne radove predstavio je Stjepan Perković, akademski umjetnik iz Zagreba koji stvara slikajući lijevim stopalom.

Publika je uživala u glazbenim izvedbama skladbi „Mojoj nani!“, „Mom ocu!“ i „Kako bi nebo bez zvijezda“ mladoga skladatelja Mihaela Jaroša te skladbi „Na drugo misto“ mladog skladatelja Tina Likana Kelentrića. Stihove je otpjevala višestruko nagrađivana mlada pjevačica Dunja Rajšić.

Posebano dojmljiva bila je izvedba skladbe „More“ mladoga gitarista Nikole Čunčića, napisana za dvije gitare, harmoniku, recitatoricu i dvije plesačice.

Predstavljanje prve zbirke poezije Senke Bračić još je jednom dokazalo da za ostvarenje snova nikada nije kasno i da je domaća riječ najljepša koju možemo ostaviti generacijama koje dolaze.