Na mjesnom groblju u Preku pokopan don Jerko Gregov

Na mjesnom groblju u rodnome Preku, u četvrtak, 6. studenoga, pokopan je don Jerko Gregov, svećenik Zadarske nadbiskupije.

Sprovodi obred na groblju i misu zadušnicu u župnoj crkvi Gospe od Ružarija predvodio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić:

“Okupila nas je vjera u Boga kojemu je don Jerko cijeloga života pripadao i vjerno služio, i kojemu je, vjerujemo, na kraju — poput Isusa na križu — predao svoj duh: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46).

I zahvalni smo Bogu, jer je njegov život bio dar Crkvi i narodu – zahvalni smo za njegovo svećeničko srce, za sakramente koje je dijelio, za riječi utjehe koje je izgovarao, za molitvu koju je Bogu uzdizao, za glazbu kojom je slavio Boga i za tiho trpljenje kojim je svoje posljednje godine prikazivao kao žrtvu za druge.

Svećenička služba dar je od Krista Crkvi, kako bi njegovo otkupiteljsko djelo nastavilo živjeti kroz vrijeme. Svećenik je u službi Isusa Krista koji je posrednik između Boga i čovjeka. Svećenik u ime Krista donosi oproštenje, nadu i život vječni. Kroz njegovu službu u Crkvi i po Crkvi Krist i danas liječi duše, oprašta grijehe i daruje sebe u Euharistiji – sakramentu ljubavi i izvorištu vječnog života.

Bez svećenika nema euharistije, nema ispovijedi, nema bolesničkog pomazanja – a to su sakramenti koji hrane, liječe i spašavaju dušu na putu prema vječnosti. Svećenik je, po milosti sakramenta Svetoga reda, znak da je Bog ostao s nama. Bît svećeničkog poslanja nije samo zemaljsko dobro čovjeka, nego i nebesko: on pomaže čovjeku da se spasi, da pronađe put prema Bogu, da ne izgubi dušu u zamamnostima ovoga svijeta.

Zato je svećenik u službi vječnog dobra čovjeka – on bdije nad dušama koje su mu povjerene, moli za njih, prikazuje misu za žive i mrtve, tješi, poučava Radosnu vijest, opominje i vodi prema nebu. Ujedno je u službi slave Božje, jer njegov je život neprestano upućen prema Bogu: u molitvi, u žrtvi, u naviještanju Evanđelja i slavljenju sakramenata.

Posebno danas zahvaljujemo don Jerku za prijateljstvo, svećeničko zajedništvo i bratstvo koje je živio s nama – za vjeru, podršku i blizinu koju je dijelio sa subraćom svećenicima, pokazujući da Crkva raste iz ljubavi i poniznosti, služenja i uzajamnosti. Zahvalni smo i za tiho trpljenje kojim je svoje posljednje godine pretvarao u žrtvu ljubavi za druge.

Hvala don Jerku za njegovo vjerno i ustrajno služenje u svećeničkoj službi – i u danima radosti, i u vremenima koja nisu bila laka za Crkvu; u vremenima ozbiljnih kušnji za Crkvu u Zadarskoj nadbiskupiji, u vremenima kada su drugi napuštali svećeničku službu. Upravo tada njegova postojanost u svećeničkoj službi postaje još snažnije svjedočanstvo: ostao je ondje gdje ga je Bog poslao, s pouzdanjem u Gospodina i s ljubavlju prema povjerenom narodu. U krizama, kada se vjera i duhovni poziv stavljaju na kušnju, njegova ustrajnost pokazuje koliko je dragocjeno svećeničko srce koje ostaje vjerno Kristu i Crkvi. Takva vjernost tiho gradi Crkvu, ulijeva nadu i podsjeća nas da se snaga svećeništva očituje i postojanošću u predanju Božjem pozivu i poslanju u Crkvi.

Don Jerko je živio 89 godina, a 62 godine bio je svećenik Zadarske nadbiskupije. Generacije ga pamte kao župnika i pastira: od župa Malog Iža i Sali, preko sv. Stošije u Zadru, upravitelja crkve sv. Krševana i Gospe od Zdravlja; župnika Ugljana i Lukorana, sv. Šime u Zadru, Crnog i Bokanjca. Bio je kanonik, delegat za turizam, vjeroučitelj, profesor filozofije, član zbora savjetnika, kancelar, upravitelj župa i crkava.

Ali najvažniji dio njegovog svećeništva bili su njegovo otvoreno srce, njegova otvorena vrata ureda, ispovjedaonica, oltar, vjeronauk koji je održavao, pjesma koju je volio, i prije svega — vjerna koju je živio, molitva koju je svakog dana uzdizao Bogu.

Glazba je nosila don Jerka. Glazba je bila oblik njegove molitve srca i duše. Ugodni tonovi glazbe uzdizali su njegovo srce i dušu k Bogu, ali i mnogih drugih vjernika koji su sudjelovali u liturgijskim slavljima u kojima je don Jerko ravnao zborskim pjevanjem ili svirao na orguljama. Bio je svećenik koji je znao da liturgija nije samo obred, nego pjesma srca koje se uzdiže Bogu kao molitva”.

Tekst i fotografije Zadarska nadbiskupija