Kulturna ponuda Preka još uvijek nedovoljno poznata široj javnosti

Kulturna ponuda Preka još uvijek nedovoljno poznata široj javnosti

Iznimno zanimljivo, i poučno, predavanje o kulturnim i umjetničkim spomenicima Preka održala je u subotu poslijepodne u POU Dom na žalu doc.dr.sc. Sofija Sorić sa Sveučilišta u Zadru.

Kako je naglasila u uvodu, duga povijest Preka može se pratiti od ostataka rimskih vila, preko srednjovjekovnih crkvica do novovjekovnih ljetnikovaca.

Mnoge građevine, umjetnine pa i umjetnici do danas su nedovoljno poznati pa time i zanemareni u kulturnoj ponudi Preka pa profesorica Sorić fokusirala na značajne umjetnine i građevine, crkve, ljetnikovce i ljude, od čega smo i mi odabrali manji dio.

– Tijekom srednjega i ranog novog vijeka, na području Preka, što je tada uključivalo i Poljanu, nalazilo se čak sedam crkvica i dvije kapele. Od njih su sačuvane četiri – sv. Petar u Poljani, sv. Pavao na Školjiću, sv. Ivan Krstitelj i Vela Gospa na Ošljaku, a druge su nestale. Neke od njih zabilježene su u crtežima i fotografijama (sv. Mihovil na Kaštelu), druge samo na kartama (kapele na Zmorcu i u Poljani), a dvije samo u arhivskim zapisima, objasnila je profesorica Sorić.

I otkrila da se, primjerice u srednjovjekovnim dokumentima, spominje Crkva sv. Andrije, koja se nalazila točno preko puta Školjića i bila je vezana uz posjed zadarske plemićke obitelji Grisogono-Bortolazzi, koji su na istome mjestu imali i ladanjsku kuću.

Titular sv. Andrije, kao i niz antičkih (rimski natpis na groblju, arhitrav crkve), kasnoantičkih (sarkofag na groblju) i ranokršćanskih (impost s križem) ostataka ugrađenih u crkvu ili na groblju, ukazuju na njeno ranije postanje, moguće još u ranokršćansko doba,

-Druga crkvica koja se spominje samo u dokumentima tijekom 14. i 15. stoljeća jest Crkva sv. Martina, koja je bila privatna zadužbina zadarske plemićke obitelji Varikaša, a nalazila se na području Dvorine u Preku, na položaju na kojemu je evidentirana antička vila rustika, a kasnije se u usmenoj predaji spominjala kao Crkva sv. Marte (biskup J. Marcelić), dodala je.

Stara župna Crkva Gospe od Ružarija, primjerice, sagrađena je na položaju nekadašnje Crkve sv. Andrije sredinom 18. stoljeća.

-Tada vrlo aktivne bratovštine Preka, koje su djelovale u obližnjoj bratskoj kući (nekadašnji stan časnih sestara) opremale su crkvu kupnjom oltara, kipova, slika i zvona. Tom prigodom, 1836. godine, kupljena su dva srednja kvalitetna zvona iz radionice Colbacchini, a nabavljeno je i jedno malo starije zvono koje je izradio još 1633. Antonio Depoli, otkrila je.

A u novoj župnoj Crkvi Gospe od Ružarija čuva se, osim dobro poznatog raspela kipara Josipa Poljana, još jedna značajna umjetnina: riječ je o svijećnjaku za uskrsnu svijeću koji je izradila prva akademski školovana kiparica u Hrvatskoj Mila Vod (Wod), najpoznatija po svom spomeniku Ante Starčevića u Petrinji.

-Ona je reljefe koji krase stalak svijećnjaka koncipirala kroz dugi niz godina te je izvela pred kraj života. Tema „Šest dana stvaranja“ počinje u podnožju s prikazom kaosa i penje se do stvaranja čovjeka pri vrhu. Istovjetni svijećnjak izliven je i za crkvu u Ogulinu, kazala je profesorica Sofija Sorić.

Među značajnim ljudima, umjetnicima onoga doba, istaknula je Francesca Salghetti-Driolija, zadarskoga slikara, akademski školovanog u Italiji.

-Od 1844. godine za stalno se nastanio u Zadru i Preku, gdje je imao ljetnikovac – kuću danas poznatu kao Jardin te je za prešku župnu crkvu naslikao oltarnu palu Duše u čistilištu sa svojim autoportretom u donjem dijelu te anđelom koji izbavlja duše – ženu s djetetom. Takva osobita tema vezena je uz njegovu neprežaljenu suprugu Angelicu i majku brojne djece za koju je osobno izradio nacrt za nadgrobni spomenik, 1853. godine, s dugim posvetnim natpisom i  reljefnim glavama anđela, objasnila je, profesorica Sorić, koja je, kako su komentirali neki posjetitelji, ovim predavanjem samo odškrinula vrata prebogate preške povijesti.

Hvala profesorici Sofiji Sorić, a i organizatorima, POU Dom na žalu i Turističkoj zajednici Općine Preko.