DAN GLAGOLJICE U PREKU Zanimljivosti o prvom pismu kojim su Hrvati bilježili svoj materinski jezik

Unatoč slabom odazivu mještana, subota je u Preku ipak bila u znaku glagoljice, a najveći interes ponovno su pokazali najmlađi na radionicama u POU Dom na žalu.

Dan glagoljice u Preku organizirali su Udruga glagoljaša Zadar, TZO Preko i POU Dom na žalu, a u sklopu cjelodnevnog programa održane su kreativne radionice pisanja uglatom glagoljicom i Mala izložba glagoljice – Glagoljica i glagoljaši na području župa Preko i Sutomišćica.

U poslijepodnevnom programu u Samostanu sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću zanimljivo predavanje “Glagoljica i glagoljaštvo na području župa Preko i Sutomišćica” održala je prof., dr. sc. Grozdana Franov-Živković.

Istaknula je, među ostalim, kako je u Sutomišćici sačuvano devet glagoljskih zbornika, a Školjić, prema popisu, ima 23 glagoljska kodeksa. Sačuvano je i desetak oporuka u kojima se spominju stanovnici Preka i Sutomišćice, u kojima je zapisano njihovo obiteljsko i imovinsko, društveni položaj, dugovanja, pripadanje bratovštinama…

-Srećom, svakodnevno se otkrivaju novi glagoljski spomenici, ponajprije dokumenti koji se čuvaju po brojnim arhivskim fondovima u arhivima u Hrvatskoj i inozemstvu, a među kojima ima i rukopisa o župama Preko i Sutomišćica, dodala je.

Među najistaknutijim glagoljašima na otoku Ugljanu svakako su franjevac trećoredac Šimun Klimantović, koji je za sebe pisao da je  “z’Lukoran s’prid Zadra”. Ostao je zapamćen ponajprije kao pisac tri glagoljska zbornika, od kojih se dva čuvaju u Ruskoj nacionalnoj knjižnici u Petrogradu, kao dio tzv. Berčićeve zbirke glagoljskih knjiga i rukopisa, i jedan u Zagrebu u Samostanu franjevaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu. Inače, Lukoran je u povijesti dao 48 svećenika glagoljaša!

Jedno od istaknutih imena među popovima glagoljašima na ovome području svakako je don Ive Vlahić iz Sutomišćice, koja je u njegovo vrijeme, sredinom 18. stoljeća, bila središnja župa mjesta Sutomišćice, Preka i Poljane, da bi se 1770. godine Preko odvojilo u zasebnu župu.

Don Ivo Vlahić bilježio je podatke u maticama rođenih, vjenčanih i umrlih, u madrikulama, oporukama, ljekarušama… Bio je prevoditelj dokumenata s talijanskog na hrvatski jezik i glagoljicu, a zapisivao je i propovijedi koje se čuvaju u Nadbiskupskom arhivu u Zadru i HAZU u Zagrebu.

Ipak, naglasila je prof., dr. sc. Grozdana Franov-Živković, vjerojatno najveća glagoljska knjiga uopće je Grdovićev zbornik pisan početkom 18. stoljeća, na debelom papiru velikih dimenzija (34 x 45 cm.). Knjiga ima 1538 stranica i teška je dvadeset kilograma!

Don Ive Grdović (Ivanov) inače rodom iz Poljane, djelovao je potkraj 17. i početkom 18. stoljeća Sutomišćici (te Silbi i Ljupču). Zbornik je u Zadru kupio Ivan Kukuljević Sakcinski. Po povratku u Zagreb, u svom izvještaju s puta po Dalmaciji 1857. godine zabilježio je da je u Zadru kupio “najveći možebit dosada poznati glagoljski rukopis, pisan u 16. ili početkom 17. vieka na hartiji na velikome listu sa 1575 stranah. Rukopis ovaj je pisan u hrvatskom podnarečju Otočanah, u selu Poljani kod Zadra, od njekog popa Ivanova…”

Dan glagoljice u Preku zaokružio je Teatar Kuntrata iz Svetog Filipa i Jakova, koji je u režiji Mirka Đinđića izveo “Ni pisac ni pod piscem pisac, glagoljski zapisi fra Šimuna Klimantovića i fra Šimuna Glavića”.