Replika Bašćanske ploče postavljena u samostanu na Školjiću
Replika Bašćanske ploče, jednog od najdragocjenijih hrvatskih spomenika, prije nekoliko dana postavljena je u ulaznom hodniku Samostana sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću.
Na nagovor pokojnog akademika Branka Fučića, istaknutog povjesničara umjetnosti i kulture, znanstvenika, esejista, paleografa, arheologa, putopisca te vodećeg stručnjaka i promicatelja glagoljaške baštine i srednjovjekovnog zidnog slikarstva Istre, naručio ju je prije više od dvadeset godina gvardijan fra Božo Sučić.
-Replika Bašćanske ploče već je dugo kod nas, ali dosad je nismo izložili jer su unutar samostana uvijek bili neki radovi. I tako su prolazile godine sve dok ovoga ljeta nismo ugostili skup posvećen Dragutinu Parčiću, svestranom franjevcu i glagoljašu, pioniru hrvatske fotografije. Na inicijativu Davora Klarina iz Preka, Mirne Lipovac i Darka Žubrinića iz Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba, odlučili smo je pokazati javnosti i postaviti na ulazu u klaustar, govori fra Božo i prisjeća se kako je replika izrađena u Rijeci, a osim akademika Fučića, u priču je tada bio uključen i njegov brat.
Postavljanje velike replike nije bio nimalo lak posao, a Davoru Klarinu u pomogli su preški samouki kipar Anselmo Dorkin i Anđelo Miloš.
-Repliku je trebalo pažljivo očistiti i dobro pričvrstiti da se ne ošteti jer je velikih dimenzija, 199 x 99,5 x 9 cm, a teška oko stotinu kilograma, dodaje Klarin.
Podsjeća da je otok Ugljan jedno o važnijih mjesta na karti hrvatskoga glagoljaštva, o čemu je u svojoj knjizi “Glagoljski natpisi” svojedobno pisao akademik Fučić. U knjizi su obrađeni glagoljski natpisi pronađeni u Lukoranu, Ugljanu, na Školjiću, u Kukljici…
-Simbolički rečeno, Dragutin Parčić ponovno je spojio Krk, Preko i Školjić, a replika Bašćanske ploče sada je dostupna svim posjetiteljima Samostana sv. Pavla Pustinjaka, ističe Klarin.
Bašćanska je ploča iz Crkve sv. Lucije u Jurandvoru pokraj Baške na otoku Krku prenesena u Zagreb u kolovozu 1934. godine i od tada je izložena u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Iz podataka teksta Bašćanske ploče može se zaključiti da je klesana poslije smrti kralja Zvonimira (1089.) jer opat Držiha o Zvonimirovoj donaciji izvješćuje kao o događaju koji se zbio u prošlosti („v dni svoje”). Doznajemo da je crkva zidana u vrijeme uprave drugoga opata, Dobrovita, u vrijeme kneza Kosmata, koji je vladao svom Krajinom. To upućuje na vrijeme prije mletačke dominacije Krkom godine 1116. ili prije serije poznatih krčkih knezova Frankopana. I sama Crkva svete Lucije tipološki pripada razdoblju rane romanike. Sve to navodi na datiranje Bašćanske ploče pod sam kraj 11. ili na početak 12. stoljeća, dakle oko 1100. godine.
U tituli kralja Zvonimira – „kralj hrvatskij“ – na Bašćanskoj ploči prvi je put na hrvatskom jeziku zapisano hrvatsko nacionalno ime (otud naziv „Zvonimirova ploča“, „Kraljevska ploča“). Njezin je natpis temeljni tekst od kojega polazi svako istraživanje hrvatskoga jezika i književnosti.
U 13 redaka (gotovo 100 riječi) natpis je uklesan na ploči od bijeloga vapnenca. Pismo kojim je klesana Bašćanska ploča pripada prijelaznomu stupnju iz starije, oble glagoljice u uglatu.
Tekst pretočen u suvremeni hrvatski književni jezik:
Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Ja opat Držiha pisah to o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski,
u svoje dane svetoj Luciji
pred svjedocima: županom Desimirom iz Krbave, Martinom iz
Like, Pribenežom poslanikom iz Vinodola, Jakovom iz otoka.
Tko to porekne, neka ga Bog prokune i 12 apostola i 4
evanđelista i sveta Lucija. Amen.
Da tko ovdje živi, moli za njih Boga.
Ja opat Dobrovit zidah ovu crkvu sa svoje devetero braće
U dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom.
I u te dane bio je (samostan) sv. Mikule u Otočcu
sa svetom Lucijom u zajednici.