Sjećanja na Ivu Mašinu čine ga živim i čuvaju od zaborava!

U povodu 60. godišnjice smrti Ive Mašine, Općina Preko organizirala je dvodnevno obilježavanje stradanja jednoga od najznamenitijih preških sinova.

Zbog domoljubnih ideja jugokomunističke vlasti uhitile su Mašinu 1954. i 1957. godine, kad je trebao pristupiti diplomskom ispitu. Sudilo mu se kao dijelu tzv. preške grupe. Bio je drugooptuženi u tom političkom procesu i osuđen na 11 godina robije. Iz istražnog zatvora u Zagrebu uspio je pobjeći, neko je vrijeme bio u Ogulinu., ali  ponovno su ga uhitili i kaznu mu povećali na 15 godina. Robijao je u kaznionici u Staroj Gradišci.

Na kupu koji se održao u POU Dom na žalu, o Ivi Mašini govorili su doc. dr. sc. Zlatko Begonja i zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić.

U uvodnom dijelu izlaganja „Ivo Mašina – kazna za nacionalnu svijest“, doc. dr. sc. Zlatko Begonja kazao je kako su nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kada se provodilo nametanje i učvršćenje komunističkoga totalitarnog režima u Jugoslaviji, pa stoga i u Hrvatskoj, nastali brojni primjeri obračuna narodnih vlasti s vojno poraženima, ali i političkim, odnosno ideološko-svjetonazorskim neistomišljenicima. Na udaru su osobito bili svi oni koji su u intelektualnom smislu mogli novim strukturama vlasti biti glavnom smetnjom u imperativnoj provedbi zadanih doktrinarnih ciljeva. U tom kontekstu svakako je važno neprestance naglašavati slučaj hrvatskoga stradalnika Ive Mašine, koji je ostao vjerodostojni pokazatelj djelovanja i odnosa novouspostavljenoga režima prema pojedincima koji su ustrajavali na očuvanju vlastitog ljudskog, moralnog, intelektualnog i političkog integriteta.

-Prema dostupnoj dokumentaciji, Okružni sud u Zagrebu, raspravljajući po optužnici Okružnog javnog tužiteljstva za grad Zagreb od 28. rujna 1954., donio je presudu 3. studenoga 1954. za prvooptuženoga Ivu Mašinu i drugooptuženoga njegova brata Veljka, prema kojoj su krivi za poticanje svojih prijatelja i poznanika na političko djelovanje s nacionalnih pozicija, odnosno kako je to sud okvalificirao – ustaških, a što je u takvim okolnostima smatrano opasnim djelovanjem protiv naroda i države. Zbog toga je Ivo Mašina osuđen na kaznu strogoga zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, dok je Veljko Mašina osuđen na kaznu strogoga zatvora u trajanju od sedam mjeseci, kazao je doc. dr. sc. Begonja.

U obrazloženju presude, naveo je doc. dr. sc. Begonja, stajalo je i kako će prvooptuženome „kazna biti dovoljna pouka da se ubuduće okani svake neprijateljske djelatnosti i propagande“, što je bila napomena koja se odnosila i na drugooptuženoga. Ivo Mašina izašao je na slobodu 28. prosinca 1955., uz napomenu dostavljenu Odjelu unutrašnjih poslova Narodnoga odbora kotara Zadar koja je glasila: „Za vreme izdržavanja kazne imenovani osuđenik se je kao radnik pokazao dosta slab na svom radnom mjestu. Normu je ispunjavao sa 30%, iako je imao takovo radno mjesto da je normu mogao i prebaciti. Dosta je miran i povučen iako duševno pokvaren. Zdravstvenoga stanja je dobroga, sposoban je za rad. Pošto je imenovani izjavio da će nastaviti studije, istome nije potrebno zaposlenje, ali smo mišljenja da se nad istim vodi kontrola, da ne bi nastavio svoje neprijateljsko djelovanje.“, istaknuo je u izlaganju doc. dr. sc. Begonja.

Osvrnuo se i na drugu kaznu Ive Mašine “zbog djelovanja protiv naroda i države”, zajedno sa skupinom od 15 osoba (slučaj Rudi Jerak i drugi). Uhićen je i pritvoren 15. srpnja 1959. godine, a presuda mu je izrečena 27. siječnja 1960. godine. Osuđen je na kaznu strogoga zatvora u trajanju od 11 godina, uslijed čega je na odsluženju u KPD Stara Gradiška, gdje je došao 7. prosinca 1960., a 20. studenoga 1961. preminuo u samici.

-U ovome slučaju valja istaknuti i podatak o tome kako je Ivo Mašina nakon presude sproveden u zagrebački zatvor 13. siječnja 1960., i nakon određenog vremena započeo s pripremom bijega. Pobjegao je s još četiri zatvorenika u noći 22. svibnja. 1960. godine, a uhvaćen 15. studenoga  1960. godine, naveo je doc. dr. sc. Begonja.

Izdvojio je i pojedine dijelove iz tzv. rezimea istrage u kojima se pronalaze veoma znakovita opažanja glede političkih i ideoloških, odnosno svjetonazorskih promišljanja Ive Mašine.

“Od 1941. godine nadalje član je ustaške mladeži, usvaja ustašku ideologiju i oduševljava se uspostavom tzv. NDH. 1944. povlači se sa ustaškim snagama iz Dubrovnika do Zagreba, gdje je dočekao oslobođenje. Već u obitelji, a kasnije i kod tete, odgajan je u religioznom duhu, što kasnije kao student nadopunjava vlastitim vezama sa nizom popova i izučavanjem vjerskih dogmi i potpunim usvajanjem idealističke filozofije. Sve ovo formira ga u beskompromisnog borca protiv jedinstva jugoslavenskih naroda. On svu svoju inteligenciju, pa čak i studij, podređuje svojim političkim stremljenjima.“

Zanimljiva je bila i tvrdnja prema kojoj je Ivo Mašina u istražnom postupku 1959. priznao da je slušao Radio Madrid i pritom imao određene primjedbe prema pojedinim emisijama koje su potencirale promidžbu protiv Srba u Hrvatskoj. On je prema navodima istaknuo kako je napisao pismo uredništvu te radio postaje u kojemu im je skrenuo pozornost: „da u svojoj propagandi treba dati nadu i Srbima u Hrvatskoj, da će imati sva prava kao i Hrvati, u budućoj slobodnoj i demokratskoj hrvatskoj državi.“

-Pismom upozorava i na potrebu da se Srbi u Hrvatskoj svrstaju u red boraca protiv komunista i da na taj način sruše umjetnu tvorevinu Jugoslaviju. Bez sumnje ovakva stajališta, ukoliko su bila iskreno iznesena, imala su dimenziju ozbiljne političke zrelosti, ali isključivo stavljajući je i promatrajući u kontekstu vremena i okolnosti, zaključuje doc. dr. sc. Begonja .

Zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić održao je predavanje „Hrvatski mladenački trolist – početkom dvadesetog stoljeća (I. Merz, M. Bulešić i I. Mašina)“ .

-Živjeli su i djelovali u različitim dijelovima naše zemlje, ali bili su nošeni istim idealima izgradnje savršene i svete Crkve te boljeg svijeta i društva. Obojica su proglašeni blaženima. Jedan je dragi svećenik i mučenik blaženi Miroslav Bulešić, rodom iz Čabrunića u Istri, koji je živio samo 27 godina. Drugi je blaženi Ivan Merz, rođen u Banja Luci, a preminuo u Zagrebu u 32. godini života. S njima sam u spomenuti trolist uvrstio i našeg dobrog Ivu Mašinu, povjesničara i domoljuba, koji je bio blistav đak zadarske gimnazije, a u Zagrebu na studiju povijesti najbolji student u generaciji. Primjećujete da su sva trojica umrli u zenitu mladosti: dvojica mučenički – Bulešić i Mašina, a Merz zbog bolesti. Što ima zajedničko kod ove trojice naših mladenačkih velikana? Gdje su nalazili uporište i snagu u vremenima kušnje i krize? Što ih je motiviralo da su pokazali zavidan stupanj humanosti, vrsnosti i hrabrosti? U duhu našeg prepoznatljivog kulturnog tropleta, usuđujem se zaključiti da su sva trojica bili ukorijenjeni u tropletu koji spaja obitelj, Crkvu i narod, ustvrdio je, među ostalim, u svom predavanju mons. Puljić.

Pozdravljajući sudionike, goste i obitelj Ive Mašine, načelnik Općine Preko Jure Brižić podsjetio je na pismo koje je Ivo Mašina 1954. godine na Božić pisao u kaznionici u Staroj Gradišci  svojoj obitelji u Preko:

“Križ je moj sladak i breme je moje lako, tako lako, da ga ja i ne osjećam drugačije nego kao sreću. Pa kako da budeš žalosna za svojim sinom? Raduj se sa mnom, jer je pisano: tugu ću vašu pretvoriti u radost, uzdahe u kliktaje, suze vaše u smjehove.“

-Na primjeru našeg Iva imamo obavezu da nikad više ne dopustimo da ovakvi događaji i sudbine ljudi budu taoci nekakve ideologije koja je sijala samo strah i smrt. Ali, zato imamo dovoljno činjenica da ne zaboravimo na ovakve ljude poput našeg Iva, i da samo istinom za koju se i sam borio mi prenosimo novim generacijama koje će na njegovom primjeru izgrađivati sebe i svoje obitelji u domoljubnom i katoličkom duhu. I zato se danas, na 60. obljetnicu njegova stradanja, s ponosom prisjećamo toga velikog čovjeka iz našeg mjesta koji bi zasigurno obilježio našu noviju hrvatsku povijest i ostavio traga u stvaranju današnje Hrvatske – da je ostao živ. I to je činjenica koja je smetala pojedincima te su morali naći načina da ga sklonu sa svog puta. Na nama je danas da se trudimo da naš Ivo Mašina ne bude zaboravljen, da prenosimo istinu o njemu i njegovu životu te njegovu tragičnom ubojstvu. Ovakva događanja jedan su od načina koji našeg Iva čine živim i čuvaju od zaborava, poručio je Brižić.

U programu u POU Dom na žalu nastupila je i Udruga žena Luzor iz Preka.

U povodu obilježavanja 60. godišnjice stradanja Ive Mašine, na spomen-obilježju u središtu Preka položeni su vijenci i svijeće, a Sveta misa zadušnica služila se u Crkvi Sv. Pavla Pustinjaka na Školjiću.

Cijelu fotogaleriju pogledajte OVDJE.