MALI SPORT NA VELIKIM OTOCIMA ILI VELIKI SPORT NA MALIM OTOCIMA: Bijeli spektakl u srcu – plavetnila i bodulska trkačka atrakcija!

Ljeto, malo hoće, pa malo neće, pa nam se ukaže tropsko sunce, pa ništa manje tropska – kiša.

No, navikli smo, svibanj i lipanj su nam bili pouka, u meteo prilikama i neprilikama. Nismo jedini koji u istoj ladici za svaki slučaj držimo po dva para sandala i čizama. I kaput, i kratki rukav…

I turista je, kažu na vijestima, manja brojka, ali ipak veća nego se oprezno najavljivala minulih mjeseci vladavine korona virusa. Kao i lani i preklani i onim prije sezonama, citiraju se opet i snimaju cjenici s astronomskim ciframa, mediji vode mrtvu utrku tko će izići u javnost s višim znamenkama, uz sliku apartmana i jelovnika.

Ipak, dok Vlada se restarta, Stožer rekupera i nadamo se zbog nedostatka posla zauvijek rasformira, a Sabor (ne)zasluženo odmara, unatoč i usprkos, uobičajenim nedaćama i svakodnevnim nam zaprekama, plavi se Jadran standardno “talasa”, usporedno u nešto skromnijem obimu traju i nastavljaju se tradicionalna sezonska događanja, tako i sportska. I na obali, ali i na otocima.

Naročito su aktivni na školju nadomak županijskom središtu, eto, prošle godine nakon 23 godine pauze obnovilo se ljetno izdanje nogometnog Kupa otoka! Pod “kapom” NŠK Sv. Mihovil i otočnih udruga mladih na igralištu Foša u Sutomišćici opet je zaživjelo kultno natjecanje u velikom nogometu mjesnih momčadi s Ugljana i Pašmana. Na Kup se, podsjetimo se i najavimo u 2020., prijavilo deset ekipa: Ugljan, Lukoran, Sutomišćica, Poljana, Preko, Kali, Kukljica, Banj, Dobropoljana i – Pašman.

Nekada vrlo popularan turnir se vratio doma zahvaljujući izuzetnom entuzijazmu, kako ljudi u klubu tako i brojnih udruga, no ključan faktor – tvrdi Krešimir Jaklin, voditelj omladinske škole NŠK Sv. Mihovila – bilo je zasigurno uređenje igrališta u Sutomišćici kojim se dobilo idealne uvjete za odigravanje utakmica. Ne miruju niti malonogometaši, još uvijek smo i sami pod dojmom nevjerojatne prošlogodišnje završnice Pojonskog srca, u organizaciji istoimene udruge, koja je zadaću besprijekorno i gotovo bez greške obavila. Marljivi priređivači su se u statusu na FB zahvalili redom ekipi na roštilju, ekipi na šanku, nosačima, čistačima, vozačima, “pirotehničarima”, voditeljima programa, DJ-ima, curicama koje se neumorno skupljale staklene boce i limenke, mladićima-sakupljačima lopti, svim ekipama sudionicima i mnogim drugima.

U dva polufinalna susreta ekipa De Loro iz Pašmana pobijedila je Fažanku Tours – Mrljane 2-1, dok je domaćin Poljana svladala Kamikaze iz Kali uz identičan rezultat. Revijalnu utakmicu odigrale su djevojke ŽNK Super Chicks iz Poličnika i ŽNK Ipa Zadar, više sreće imale su cure prve spomenute i slavile 5-4 nakon penala. U susretu za 3. mjesto Fažanka Tours-Mrljane dobila je Kamikaze 4-1. Potom se uz bakljadu i veličanstveni vatromet iščekivala utakmica finala koja nam je na kraju ponudila dramu za međunarodnu razmjenu tv priloga.

Odlučio je – VAR! Na doista spektakularan i raritetno (ne)viđen način, poslije vodstva Poljane 2-0, De Loro je pogocima Magića izjednačio na 2-2. Zatim su domaćini zgoditkom Ivana Pavina opet poveli 3-2. Ipak, samo nekoliko trenutaka kasnije Pašmanci su s dva brza zgoditka imali prednost 4-3, i kad su svi odbrojavali sekunde uoči sučeva zadnjeg zvižduka, nepunu minutu prije konca, na krilima fantastične podrške navijača Stipe Pavin vraća domaćinu nadu i poravnava. Udarci s bijele točke morali su odlučiti prvaka. Redali su se pogoci i obrane sve do rezultata 9-9, nakon čega je lopti prišao Luka Jurlina. Kako piše i Facebook post turnira – “sve ostalo je povijest koja se putem društvenih mreža pregledana bezbroj puta“.

Ponovit ćemo – opet za svaki slučaj – njegov šut golman je pročitao i obranio, lopta je odletjela visoko u zrak, gosti su krenuli slaviti, domaćini se razočaravajuće hvatati za glavu, ali čudesnom rotacijom lopte visoko u zraku vraća se na pod i odbija ravno u gol, za “vjerovali ili ne” pogodak. Dakako, nastalo je tada neopisivo slavlje domaćih igrača i navijača, gosti su u nevjerici tražili poništavanje zgoditka … Navodno je lopta dotakla koš tablu, tražilo se kod snimatelja pregled zadnjeg udarca… pomutnja u oba tabora, ne zna se ništa… Nakon nekoliko minuta- rekli smo- iščekivanja i pregleda nekoliko snimki, i gostujući igrači uvjerili su se u regularnost postignutog gola, voditelj programa izvijestio je nazočne kako Pojonsko srce ostaje u Poljani, treba li pisati da je na igralištu i uz igralište nastala – “ludnica”, radosti, sreće i veselja.

Nekoliko statističkih podataka u 18 sezona turnira: prosjek ekipa po sezoni – 18, sastavi koji su sudjelovali – 306, odigranih 540 utakmica, postignuto 3.780 zgoditaka, ukupno gledatelja – 135.000, podijeljeno 126 pehara.
Momčad Humanitarne udruge Antonio Jurjević iz Zadra, trijumfom nad Kali 3-2, pobjednik je bila pak malonogometnog turnira Partija 2019. koji se igrao u Sutomišćici na Ugljanu, a Udruga mladeži “Santa-Fe” okupila je čak 18 ekipa. U utakmici za treće mjesto bibinjska momčad Plavi mantil slavila je protiv Ugljana 4-1. Za najboljeg igrača izabran je Vice Genda, dok je najbolji strijelac Stipe Pinčić, obojica iz redova slavodobitnika. Najboljim vratarom proglašen je Roko Gobin iz drugoplasiranog sastava. Ekipa Škorpije iz Kali osvojila je zasluženo 21. po redu Streetball turnir u košarci koji se održao u organizaciji Kualjske mladosti na Domu u Kalima. Ni druga polovica lanjskog ljeta nije nam donijela predah. Pa, najavljuju organizatori, neće ni ova. Pozornost je plijenila revijalna nogometna utakmica između veterana NK Kali i Lukorana.

U veteranima NK Kali nastupile su sve generacije nogometaša koji su nogomet igrali od 1960-ih godina do danas, a izmjenjivali su se na terenu tijekom 90 minuta sraza. Inicijativa za održavanje susreta između nogometaša veterana Kali i njihovih rivala iz Lukorana postoji već godinama, a želja je kaljskih nogometaša amatera. Domaćini podsjećaju kako su kaljski nogometaši najaktivniji bili 60-ih i 70-ih prošlog stoljeća kada se u Kalima igralo na Otriću i na Domu, a najveći rivali bili su im upravo momčadi – Lukorana i Preka…

Uostalom, čitav niz zanimljivih je i atraktivnih događanja na otocima. Mi ćemo izdvojiti tek nekoliko jedinstvenijih i neobičnijih, nesvakidašnjih za taj dio RH.

Darko i Barbara. I ne samo oni, nego i stotinu aktera, muškaraca i žena, učenika i umirovljenika, amatera i profesionalaca. Baš svi su pobjednici prvog izdanja zbivanja zvučna naziva, “Gospodar otoka – uspon na Sv. Mihovil”, koji se održao na Ugljanu, u Preku, prije 4 godine, u nedjelju, 29. svibnja.

Hoće kiša, neće kiša. Pada, ne pada. Puše, ne puše, malo južina, pa bura. Iščitavala se i onda sinoptička karta, nazivala meteo-ekipa, tražila pučka prognoza, pogledavalo na sve strane svijeta, ali najviše put- nebesa…

-Ne treba brinuti, bit će to bez problema! – uvjeravao nas je mještanin Ante Župan. Franov i Darko Nešović, oboje članovi Škole trčanja Zadar, najbrže su, prisjetimo se sada, prošli pet kilometara dugu stazu u žurnom pohodu na cilj ukupno 102 sudionika. Nešović je dionicu hitrim korakom prešao za 26 minuta i 57 sekundi, ušavši u završnu ravninu ispred drugopalsiranoga kod muškaraca, Ivana Miljkovića – također Škola trčanja Zadar – s vremenom 28:02, dok se mlađahni Dominik Bačić (28:40) naposlijetku popeo na treću skalinu postolja.

-Pa, naravno da sam presretan! Huh, prilično zahtjevna staza tražila je nešto više i napora, ali je pobjeda tim slađa. Krećem odmah s pripremama za narednu godinu, jer je puno teže braniti titulu nego li je osvojiti prvi puta. E, da, odlična organizacija, pogotovo za premijerno izdanje, kao i atraktivna lokacija tvrđave sv. Mihovila, svakako su doprinijeli izvrsnosti i zanimljivosti trčanja, a kvalitetna konkurencija i dobrim konačnim rezultatima – prve su bile reakcije “Gospodara otoka”. Među ženama, Barbara Franov je stigla na odredište u vremenu 34:09, ostavljajući netom iza sebe još jednu članicu Škole trčanja Zadar, Ivanu Rukavina (34:18) i treću (37:09) u redoslijedu pripadnica “ljepšeg spola”, Zagrepčanku Ellu Dobrić (AK Agram).

-Ponosna sam! Dakako, zadovoljna sam pobjedom i čast mi je ponijeti krunu “Gospodarice otoka”. Haha. Moram naglasiti kako je nedostajalo nekoliko kolegica iz Škole trčanja koje bi bile opasna konkurencija, pa mi je to koliko-toliko olakšalo put trijumfa. Normalno, i ja čestitam organizatorima na odličnoj organizaciji, bez ikakvih dvojbi sve je bilo za pet, čista petica. Jasno, vidimo se idućeg proljeća – istaknula je tada novinarima uz široki osmijeh prvakinja.

U disciplini “rekreativna šetnja” nagrađeni su najmlađi i najstariji sudionik “pješačenja”, Luka Ivanović (’07. godište) i Andrej Tkalčič (’46.), u obje discipline sudjelovalo je u tenisicama na 5.000 metara preko 120 prijavljenih natjecatelja, tek 18 je “u hodu” odustalo iz opravdanih razloga.
-Trčali smo skupa, mama, tata, braco i ja. Baka je hodala. Ma, nisam se umorila. U stvari, malo i jesam… – veselo nam je otkrivala trećašica Anisija. Riječanka. Na leđima joj se nalazio šareni ruksak. Na jesen je slavila 10. rođendan.

-Budući da je ovo prvo izdanje “Gospodara otoka”, iznimno smo zadovoljni odazivom, brojka sudionika je sjajna, a veseli što su za organizaciju bili puni pohvala. To nam je svakako ohrabrenje da nastavimo s projektom i ubuduće, moram zahvaliti svima koji su nam pomogli, poglavito Općini Preko, Triatlon klubu Zadar i Školi trčanja Zadar, kao i brojnim volonterima Udruge mladih Preko koji su odradili veliki dio posla. Hvala svim partnerima i sponzorima projekta – poručivao je Ante Brižić, direktor Turističke zajednice Općine Preko, u ime inicijatora i priređivača uspješno provedenog hvalevrijednog događaja.

Temeljna aktivnost ipak je bila sportska. Radilo se o miksu dviju disciplina – natjecateljskom maratonu i rekreativnom hodanju-šetnji od Preka do tvrđave sv. Mihovila, duljine 5 kilometara. Riječ je o jedinstvenom projektu kojim se predstavio i novi turistički brend “Avantura otok”, kojim se Općina Preko uspješno promovira kao destinacija sportsko-rekreativnog turizma.
Projekt je to u sklopu kojeg su kroz protekle tri godine uređeni i obilježeni, nekima to tek slijedi, maslinski i biciklistički putovi, sagrađena odmorišta i vidikovci na najatraktivnijim područjima u zaleđu otoka. Projekt prate i nova biciklistička karta te mobilna aplikacija. Sada na otoku postoji više od 100 kilometara biciklističkih i pješačkih staza s različitom tematikom, kao i dvije trail staze s odmorištima i vidikovcima.

-Uistinu nam je drago da se diljem naše Županije, naročito otoka, organizira sve više ovakvih sportskih događanja. Na taj način se prezentiraju prirodni resursi, ali i promiče trend zdravog života. To se sve uklapa u dobar proizvod aktivnog turizma u kojem zadarsko područje ima veliki potencijal. Sviđa mi se što “Gospodar otoka” nudi opciju rekreacije svima – rekreativnu šetnju onima koji nisu u treningu, ali i utrku za one koji su uvijek u traženju adrenalina i nekog novog izazova. Pohvalila bih Općinu Preko koja je vrlo angažirana i surađuje s lokalnom turističkom zajednicom, pa su zajednički prepoznali važnost ulaganja u brendiranje karakterističnog resursa kao što su masline, njihovo spajanje s cikloturizmom i drugim oblicima sportsko-rekreativnog turizma. To je dobar primjer destinacijskog menadžmenta o čemu se posljednje vrijeme često govori – primjetila je direktorica TZ Zadarske županije, Mihaela Kadija.

Nije triatlon, a niti klasičan duatlon, makar u zanimljivoj sportskoj priči i nakani ima nekakve veze s oba pojma. Organizaciju potpisuju Triatlon klub Zadar, Općina Preko i Turistička zajednica Općine Preko, partneri su Škola trčanja Zadar, Nogometni klub Sv. Mihovil, LAG Mareta i brojne udruge s područja ZD županije i otoka. Inače, za sudionike utrke i rekreativne šetnje organiziran je besplatan prijevoz iz Zadra brodom Barba Ive s Branimirove obale i natrag.

-Kompletan program “Gospodara otoka” je sadržajan i vjerujem kako je svatko pronašao nešto za sebe, od domaćih stanovnika do gostiju našeg otoka. Među glavnim ciljevima je promocija glavne otočne atrakcije – utvrde sv. Mihovila, uz projekt obnove i uređenja – otkriva u Općini Preko, Ante Župan.

Op-op-op-hura…

Hm, što s time sada? E, ovo nisu očekivali niti najduhovitiji, najinovativniji i najsportski opredijeljeni stanovnici otoka i otočića. Da poklonici skijanja i skijaških aktivnosti – a prepoznali ste odmah da se o nečem takvom tu radi – upišu neki jadranski školj među najpoželnija odredišta „bijelog sporta“.

Nećemo se ni osvrnuti i stići će nas Božić, no dobro hajde da ne budemo u stilu trgovačkih centara, na čijim policama usred srpnja vidimo kapice Djeda Mraza. Dakle, doći će nam prosinac, dolazi nam zima, s njom i zimske radosti, a među inima i skijanje, kada se radi o Hrvatima onda uglavnom u najprestižnijim zimskim turističkim destinacijama i skijalištima. Ili najoriginalnijima, u koje zasigurno spada – ne, ne, Trg Bana Jelačića – nego jedna morska lokacija. Nadomak Zadra! Eto, na, opet pogreška, ni mrzli Velebit, ni Lika, pa čak ni Ravni kotari, ili ledom često okovana Bukovica. Dobro, nitko se niti u Donatovu gradu nije dosjetio napraviti skijaški centar, ali jest na otoku, 26 kilometara prema jugu i zapadu, u sastavu Grada Zadra! I to kao adventsku atrakciju kojom bi u 2020., po četvrti put zaredom trebao ući u anale kao prvi školj ZD akvatorija, ali i šire, sa skijaškom stazom u središtu najvećeg naselja, Velog Iža.

-Da! Da, istina je, nije nikakva zezancija! Dogovorili smo sve, nismo ni htjeli to javno oglasiti prije nego li stvari dovedemo do kraja. Uključili su se sponzori, tu su Hrvatske ceste i Jadrolinija, naravno i Turistička zajednica, ne sumnjam kako će biti ono baš – totalno dobro, i ne sumnjam kako neće biti i veselo i puno puno smijeha – otkrio nam je 2017. Siniša Kulušić, u ulozi predsjednika MO Veli Iž, ispred organizatora nesvakidašnja spektakla.
I bi tako, spektakl, nad spektaklima. I nastavlja. Najbolji adventski vikend u RH. Naveli smo već – spektakularni otočki skijaški spust u centru mjesta Veli Iž, na stazi od prirodnog ličkog snijega. Nadrealan doživljaj skijanja na hrvatskom školju okruženom morskim plavetnilom, neponovljivo je iskustvo i razlog dolaska mnogih u zimsku skijašku destinaciju Veli Iž ususret blagdanima.

„Iška kraljica“, kako se zove priredba, nastala je upravo idejom i entuzijazmom direktora skijaške utrke Siniše Kulišića, ostvarivši odmah u prvoj godini ogroman pozitivni utjecaj na otočki život u zimskom periodu kada je život bodula sve samo ne naročito živahan. I onda – organizatori sa zadovoljstvom mogu reći kako je „Iška kraljica“ uvrstila Veli Iž na mapu zimskih advent, sportskih i odmorišnih destinacija. „Iška kraljica“ je udarila kontru vijestima o osamljenom i odsječenom zimskom životu na hrvatskim otocima, koji nakon ljeta – po dobrom HR običaju politike, gospodarstva i medija – padaju u zaborav.

Oko 3.000 posjetitelja i ukupno 244 natjecateljica i natjecatelja iz Zadra, s obližnjih otoka, ali i iz inozemstva posjetilo je protekle dvije „Iške kraljice“ – lani se nije održala zbog tople zime i manjka snijega u okruženju – kako bi uživali u vrhunskom iskustvu zimskog otoka, zabave i rekreacije na snježnoj stazi duljine 70 metara. Mnoštvo je odličnih razloga da posjetite „Išku kraljicu“, kod kojih ističemo majstorski utabanu snježnu stazu koja se obično otvara u 19:00, uživanje u ponudi adventskih kućica, uzavrelu navijačku atmosferu pod vodstvom Marija Petrekovića i vrhunsku zabavu uz glazbu Showtime benda.

Dizajnersku priču o „Iškoj kraljici“ ispričao je studio Sudar iz Zagreba, kreacijom vizualnog identiteta koji na najbolji mogući način prezentira duh jedinstvene turbosportske manifestacije idilična školja. Dolazak do Velog Iža moguć je redovnim brodskim linijama iz Zadra i dodatnim linijama za posjetitelje „Iške kraljice“, čiji raspored će biti objavljen netom uoči odvijanja, tijekom prosinca.

Na Velom Ižu – normalno, u skladu s meteo-prilikama – dočekuju i sudionike pristigle privatnim brodicama. Uz uživanje na utrci i zabavi, moguće je osigurati višednevni boravak na Velom Ižu rezervacijom smještaja u hotelu Korinjak ili u nekom od brojnih privatnih apartmana. Ne propustite jedinu otočku skijašku utrku, najveću otočku zimsku feštu i uživajte u neprocjenjivom doživljaju zimovanja na otoku, pozivaju nas marljivi domaćini i organizatori – bijelog spektakla u srcu plavetnila. Mještani, mladi i stari, postali su u međuvremenu pravi skijaški znalci, prate se neizostavno na Tv-u utrke slaloma, veleslaloma…

A vi pratite i Facebook stranicu „Iška kraljica“ za informacije o sadržaju i prijavama na utrku koja se pak – poručuju nam i ističu – održava uz potporu ZD županije, TZ ZD županije, Grada Zadra i TZ grada Zadra.
Nabrusite skije, ispletite džempere, pripremite kape, i – Op-op-hura… Kako tvrde domaćini- i pisme i smija kad otok skija: Op-op i stazica- starta „Iška kraljica“! Da su Boduli dobri jedriličari, vrlo dobri pomorci ili sjajni ribari i nije baš neka naročita novost, ali da su vrhunski skijaši, e to bogme nije mogao znati ni sveznalica Mirko Miočić, iz naselja preko puta otoka, Rtine kod Zadra.

Nakon sjajnog 20. mjesta u slalomu na Sljemenu, hrvatski skijaš Elias Kolega, kojeg trenira Ante Kostelić, u Adelbodenu je lani ostvario fantastično 6. mjesto u slalomskoj vožnji svjetskog skijaškog kupa, što mu je najbolji rezultat karijere i najbolji rezultat hrvatskog skijanja nakon Ivice Kostelića!

-Ove sezone ostvarujem jako dobre rezultate u Europskom kupu te se trudim u utrkama Svjetskog kupa ostvariti glavni cilj, a to je ulazak u drugu vožnju- govorio je novinarima prije početka sezone mladi Kolega. Dite- otoka.

Rođen 23. svibnja 1996. u Münchenu, otac mu je iz mjesta Kali na Ugljanu – u kojemu nadareni sportaš rado boravi, odmara i trenira – a majka Zagrepčanka. Njegova najveća specijalnost je slalom, a počeo je trenirati skijanje sa sedam godina. Prve bodove u Svjetskom kupu osvojio je u Wengenu 2018. zauzevši 21. mjesto, a na Olimpijskim igrama u Pjongčangu bio je 23. Skijaški uzori su mu Janica i Ivica. Kažu, nevjerojatno inteligentan i srčan.

Kad je Ivica Kostelić završio skijašku karijeru, njegov otac Ante postao je trener braće Kolega, Eliasa (22) i Samuela (20). Zanimljivo, njihovu mamu, Sonju Kolega koja je igrala s Maricom Kostelić, Gips je trenirao u rukometnim klubovima Osijek i Trešnjevka. Jednom je Elias izjavio da mu je životna želja da mu obitelj bude zdrava, a volio bi osvojiti medalju na OI, jer osjeća se spreman.

Bila bi to izuzetna stvar za Lijepu našu, ali i više za promociju školja, potvrda sportskog talenta, truda i upornosti, spoja koji se nosi u genima. Mi zamišljamo naslovnicu novina – Otočanin Elias, prvi „zlatni“ olimpijski hrvatski skijaš…

Autor Pero Livajić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije…