A. Mihić: Mi ljudi zatvoreni smo jedni prema drugima

Ako ste propustili posljednju HRT-ovu emisiju “Nedjeljom u 2”, pogledajte o čemu su razgovarali urednik Aleksandar Stanković i legendarni Saljanin Ante Mihić.

Na početku emisije pojasnio je svoju izjavu “volim čovjeka, bojim se ljudi”.

– Uvijek kada pristupam ljudima, želim im pristupati kao osobama. Kad je više od jedne osobe, onda od straha, srama ili inhibicija da ću se ja razotkriti, počinješ se utapati u masu. Čovjek je dobar, ljudi su zli. Najbolje što se može dogoditi jest dijalog dvojice ljudi. Užasavam se bilo kakve mase, od koje vrlo lako nastaje ideologija, totalitarizam i “rusvaj”.

Mihić dodaje da je u Lavovu doživio moždani udar te potom napominje.

– Prije moždanog udara ja sam bio mali, sebični, oholi gad koji puno govori, obećava, ali malo radi. No, nisam osjećao esenciju života. Nakon moždanog udara kao da sam se očistio od “šporkice” u svom umu. Kao da sam doživio prosvjetljenje. Moj sveti gral je moždani udar. Kada ne živimo život iz svojega ja, kada paziš što će drugi reći, skupljaš “psihološke ranice”, i zapravo se razbolijevamo. Kada ti sebi kažeš “ja jesam, ja želim biti”, više nema bolesti, dodaje Mihić.

Kaže da ga vrijeđa stav nekih “hoch Zagrepčana” koji pitaju što ljudi zimi rade na otocima i moru.

– Nema takvih pitanja, to nisu pitanja na mjestu. Imate radove u polju, tvornicu, maslinike, našu kulturu. Tu su predstave. Kada ti sebe pronađeš, nema boljeg života od života u Salima.

Na pitanje je li otok zatvorena sredina, odgovara da se radi o ambivalentnoj sredini.
– Naizgled izgleda zatvoren, ali mi ljudi smo zatvoreni jedni prema drugima. Površinski se poznajemo pa su “ćakule i dalje aktualne”.

Ovu samo neki dijelovi zanimljivog razgovora, a ostatak pogledajte OVDJE