“Otočne regije zaostaju u usporedbi s kopnenim područjima Europske unije”

Hoće li nova kohezijska politika, odnosno kohezijski fondovi za razdoblje od 2021. do 2027., otocima donijeti više novca, ovisi, smatra Picula, o dvjema stvarima: da se Europska unija doista opredijeli za kohezijsku politiku, koja je jedna od njezinih najvažnijih i najuspješnijih politika uopće, i da je sačuva u osnovi netaknutu. 

 

– Ako je već ne može unaprijediti, jer kao što smo čuli na konferenciji – ukoliko želimo biti prepoznati izvana i biti jaki kao EU, moramo biti dobro povezani iznutra. Vrijeme je pokazalo da je kohezijska politika najvažniji instrument upravo u procesu da se Unija ojača iznutra. Ali unatoč svim uspjesima, kohezijska politika pod velikim je pritiskom. Ne samo odlaskom Velike Britanije, koja je bila neto uplatitelj u fondu Europske unije, nego se postavlja pitanje ima li kohezijska politika smisla onako kako je prakticirana do danas, treba li je možda zamijeniti nekim fondovima koji će izravnije upućivati novac tamo gdje je potreban. Dakle, kohezijska politika treba ostati jer je najprepoznatljivija politika EU, pogotovo za one građane koji zarađuju manje od 75 posto prosjeka EU. Europska komisija objavit će novi financijski plan početkom svibnja i tada ćemo dobiti odgovore na tri pitanja koja su u sjeni nove kohezijske politike: koliko, kome i kako će se novac dodjeljivati? , istaknuo je Picula te napomenuo da trenutačni način prikupljanja podataka o otocima nije najbolji te da BDP kao pokazatelj nije dovoljan jer se regionalne razlike u EU povećavaju, a otočne regije zaostaju ili čak ispadaju u usporedbi s kopnenim područjima.

 

Povjerenica Europske komisije za regionalni razvoj Corina Crețu, koja je također sudjelovala u radu konferencije, upozorila je da nam predstoji borba za kohezijsku politiku prema kojoj postoji otpor zemalja koje uplaćuju više u proračun EU.

 

 – Svjesni razlika između otoka i kopna, kao i među samim otocima, trebamo učinkovitiji način alokacije sredstava koji će u obzir uzeti okoliš, zaposlenost, životni standard… Dobrom kohezijskom politikom svi dobivaju, a s manje ne možemo napraviti više!, ustvrdila je Cretu te također naglasila potrebu pojednostavljivanja procedura bez kreiranja novih izvora financiranja, ali i za snažnijom ulogom nacionalnih i regionalnih vlada u poticanju razvoja.

 

Komentirajući izrazito negativan stav nekih zemalja prema kohezijskoj politici, eurozastupnik Picula kazao je kako praktički od 2014. godine djeluje jedna gotovo pa službena koalicija zemalja članica EU koje bi htjele vrlo ozbiljno revidirati kohezijsku politiku za koju drže da ne opravdava očekivanja jer se novac ne upućuje na pravilan i transparentan način tamo gdje bi mogao pomoći onima koji žive ispod prosječne razine nekih dijelova EU. 

 

– To je moguće opovrgnuti argumentima jer je riječ o jednoj vrsti političke debate. Poznato je da unutar EU postoji sudar različitih koncepcija o tome kako bi Unija trebala izgledati sutra. Čini mi se da je u ovom trenutku riječ o čistom političkom suprotstavljanju i tendencijama koje smjeraju da se ne samo smanje sredstva za kohezijsku politiku. Prema konzervativnim predviđanjima, ta bi sredstva zbog Brexita i niza drugih okolnosti trebala biti između pet i 15 posto manja u odnosu na novac  kojim kohezijski i drugi fondovi raspolažu. Riječ je o sudaru dviju, ako ne i više vizija kakva je to Unija  u kojoj bismo trebali živjeti u budućnosti. Ono čega se mi u Hrvatskoj trebamo čuvati da ne bismo postali kolateralna žrtva jest upravo kohezijska politika koju Hrvatska još zapravo nije ni počela na pravi način koristiti s obzirom na to da je najmlađa članica Unije. Trenutačna financijska omotnica koju je Hrvatska dobila čini je jednom od četiri ili pet zemalja koje su zapravo najviše dobile s obzirom na sredstva po glavi stanovnika. Nitko ne može reći da je Hrvatska zanemarena, da ona nije u startu dobila dovoljno novca potrebnog za unutarnji razvoj. Dapače! I ovdje sam se još jednom zahvalio povjerenici Corini Cretu  na podršci za Pelješki most, da se napokon preseli iz pregovaračkih ureda na gradilište. Ali, ne može jedan Pelješki most prekriti slabo iskorištavanje sredstava tamo gdje bi ona dala jednako veliki efekt kao što je realizacija tog projekta. A to su lokalne, male sredine koje upravo zahvaljujući novcu iz EU fondova mogu osjetno popraviti kvalitetu života. Na konferenciji smo čuli kako to dobro rade u Švedskoj, gdje na jednom otoku poput Gotlanda nema problema, a riječ je o zemljopisno zakinutoj sredini. Čuli smo i da se otoci ne mogu promatrati i tretirati kroz jedinstveni model jer je svaki specifičan na svoj način. Ni u Hrvatskoj svi otoci nisu isti, a primjer švedskoga Gotlanda možemo i mi, u suradnji s EU, primijeniti na našim otocima, smatra Picula te dodaje kako ne moramo uvijek biti kritični prema Hrvatskoj jer smo jedina europska članica koja uz Finsku ima Zakon o otocima. Ali samo postojanje Zakona o otocima nije čarobni štapić kojim će se riješiti problemi otočana, naglasio je. 

 

– Naš je zakon upravo u fazi promjene i sada ćemo vidjeti u kolikoj je mjeri  Vlada kao predlagatelj usvojila preporuke koje sadržava Rezolucija Europskog parlamenta o posebnoj situaciji s europskim otocima. Preporuka je 19, a tiču se ne samo transporta, kvalitete javnih servisa, školovanja, poticanja poduzetništva, zaštite endemske poljoprivrede, održivog turizma… Dakle, sve što je već uspješno primijenjeno na nizu europskih otoka treba primijeniti i na našim otocima, ustvrdio je.

 

Na konferenciji „Kako kohezijska politika nakon 2020. može pomoći izazovima otoka u EU“ sudjelovali su predstavnici Europskog parlamenta, Europskog ekonomskog i socijalnog odbora za otoke,  predstavnici otoka iz Grčke, Malte, Portugala, Cipra, Švedske, Španjolske, Sardinije, Korzike, Europskog odbora regija za otoke i prvi put naše Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU.