I otočani predstavili svoju pomorsku baštinu na jugu Francuske

Ritmički stihovi La mer, la mer, toujours recommencée! posvećeni mornarima i moru odzvanjali su tjedan dana ulicama, kanalima i rivama na najvećem mediteranskom Festivalu pomorske baštine Escale à Sète, koji je u „Veneciju“ regije Occitanie na jugu Francuske privukao rekordnih 400.000 posjetitelja, sedam golemih jedrenjaka i oko 130 malih i srednjih brodova s posadama iz Italije, Španjolske, Francuske, Njemačke, Malte, Velike Britanije, Rusije…

A među svima njima s pozivnicom „počasnoga gosta“, na Alžirskom mulu smjestilo se i hrvatsko selo predstavljajući  našu maritimnu baštinu,  višestoljetnu pomorsku tradiciju, turizam i gastronomiju. 

Malu hrvatsku flotu, u kojoj su bili regatna pasara iz Malog Lošinja, kvarnerski guc iz Mošćeničke Drage, Condura Croatica iz Zadra, gundula i sandula iz Komiže  te neretvanska lađa i trupa iz Opuzena, na 1400 kilometara dug put odvela je Udruga Cronaves iz Splita, koja već godinama diljem Europe pronosi našu pomorsku tradiciju, kulturu i turizam. Unatoč brojnim peripetijama i izostanku podrške kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini, zbog čega i ove godine u Francusku nisu otputovali, primjerice, Murterini, Hvarani ili Pašmanci sa svojim gajetama i leutima.

– Fascinira s koliko volje, želje i žara splitska Udruga Cronaves organizira odlazak hrvatskih brodova na ovako velike festivale. Oni su doista mogli već puno puta dići ruke od svega, ali nisu, rade, guraju sve nas i zato smo danas tu gdje jesmo. To sve samo je još jedan dokaz da priča o našoj maritimnoj baštini počiva na entuzijazmu i ljubavi. Pogotovo kad se nađete na ovakvome mjestu shvatite kakav odnos ljudi imaju prema pomorskoj baštini. A to i mi uvijek predajemo studentima i govorimo im da je brod svijet za sebe, da brod komunicira između različitih kultura, da brod prenosi znanja, umijeća i ljude… Da more povezuje i spaja, a ne izolira… I sve to što izgovaramo na predavanjima ovdje dobije smisao i primjenjivo je. To više nisu „fraze“ nego velika istina, komentirala je voditeljica zadarske male ekspedicije u Sèteu prof. dr. Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, koja je u sklopu Hrvatskoga dana na festivalu Escale à Sète održala predavanje „Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje“ i predstavila Zadarsko sveučilište. 

– Meni i cijeloj posadi Condure, koja predstavlja naše sveučilište i Zadarsku županiju, najbitnije je da je naša uprava, ponajprije rektorica Dijana Vican, prepoznala važnost ovog festivala i našeg sudjelovanja te donijela odluku da idemo. To je genijalno! Za razliku od turističke zajednice koja je bila potpuno pasivna, ističe prof. Radić Rossi, koja, poput cijele „hrvatske ekspedicije“ ,nije krila iznenađenje interesom koji je u Sèteu vladao za našom pomorskom baštinom.

Svi štandovi stalno su bili puni, materijali, bilo da je riječ o turističkim prospektima ili o tradicijskoj  gradnji brodova, planuli bi učas.

– Bilo bi još bolje da je više materijala bilo na francuskom jeziku. A s druge strane, koliko god da mi stalno kukamo i plačemo da ta maritimna baština nije na adekvatan način valorizirana i zaštićena, što je istina, jer institucije nisu stale iza nas onako kao su trebale, ipak su se ljudi organizirali i zahvaljujući ponajprije Udruzi Cronaves došli ovamo. Cronaves je taj koji uvijek poziva vlasnike brodova, udruge i nastoji nas okupiti u što većem broju. Ali glavni je problem što nema potpore sa strane, ni na državnoj ni na regionalnoj i lokalnoj razini. Izuzetak je Kvarner, gdje je iza brodara i udruga stala cijela regija. Održavaju regate, svoje male festivale, prezentacije, i u Sète su došli uz potporu svoje županije i turističke zajednice i sedam dana festivala itekako dobro iskoristili za promociju, dodaje prof. Radić Rossi.

Ali, stvari se ipak mijenjaju, malo-pomalo budi se ta svijest o nama kao nezaobilaznoj zemlji na maritimnoj karti Europe.  U Francuskoj smo dobili veliki publicitet, o našim brodovima pisali su svi regionalni i specijalizirani mediji, Hrvatski dan pratila je TV France 3, Hrvatsko selo posjetili su naš veleposlanik u Parizu Filip Vučak te predstavnici regije Occitanie i grada Sètea s direktorom festivala Escale à Sète Wolfgangom Idirijem na čelu.

– Naravno da bi bilo ljepše da je Ministarstvo kulture stalo iza svega i da se brodari priključe nečemu što je organizirano s najviše razine, a ne da se naša ministarstva priključuju nama. Nažalost, zbog takvih stvari ovdje nema Murterina, a oni su najznačajniji jer su s dugom tradicijom, jer organiziraju najveću regatu latinskog jedra, jer su aktivni. A oni nisu tu jer nije imao tko platiti prijevoz njihovih brodova. I nije tu riječ o velikom novcu nego o odnosu prema tome. S druge strane, promidžba koja se dobije na ovakvim festivalima je nemjerljiva prema uloženom novcu. Kad smo hodali u paradi posada ulicama Sètea, svi su uzvikivali „Croatie, Croatie, Croatie“! Svi su nas gledali, fotografirali, pričali o nama… Ima li takva promocija cijenu, pita se prof. Radić Rossi, s kojom su u posadi Condure, koja je na put u Francusku krenula iz Ugrinića, odnosno Tkona, bili su još arheologinja Katarina Batur, studenti Marko Ratković i Dario Kopeti te Dino Taras, kustos u Arheološkom muzeju u Zadru.

Plamenko Bavčević, prvi čovjek Cronavesa i glavni „krivac“ za još jednu avanturu hrvatskih starih brodova na velikim festivalima u Francuskoj, zadovoljan je našim predstavljanjem u Sèteu, ali još više zanimanjem koje su domaćini i gosti pokazali i za našu tradicijsku brodogradnju, pomorsku baštinu i turizam koji se prirodno nadovezuje na priču o brodovima i jedrenju.

– Iako se stalno borimo s vjetrenjačama i ponekad umorimo u nastojanju da dobijemo adekvatnu državnu potporu, kada dođemo na jedan ovakav festival shvatimo da sve zajedno ima smisla i to nam da dodatni vjetar u jedra da ne posustanemo. Naravno da naš festival Dani u Vali u Starome Gradu neće vjerojatno nikada imati ovakav značaj, ali na dobrom smo putu da postanemo prepoznatljivi i prihvaćeni. Imamo ljude koji vole našu pomorsku baštinu, stvorila se, da tako kažem, jedna osovina na liniji Rijeka – Zadar – Murter – Split sa srednjodalmatinskim otocima – Opuzen i to je dobra podloga za veliki nacionalni festival pomorske baštine koji ima realne uvjete za ugošćavanje brodova iz mediteranskih zemalja. Kada vidim ove rive u Sèteu prepune brodova, zamišljam što bi se sve moglo raditi na našim rivama u Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu… Kad se tome pribroje turisti i posjetitelji koji su doputovali u Sète i uskrsne blagdane proveli na jugu Francuske zbog starih brodova, dolazimo do vrlo jednostavne računice od koje bi koristi imali svi. Jer, samo u jednom danu, na Uskrs, kroz Sète je prošlo više od 100.000 ljudi. Pa da je svatko potrošio samo deset eura… kolika je to zarada za lokalne ugostitelje, trgovce, gradsku blagajnu!? Svakako, imat ćemo o čemu razmišljati nakon povratka u Hrvatsku, zaključuje Bavčević i ističe da je nemjerljiv doprinos ureda Hrvatske turističke zajednice u Parizu i direktorice Danijele Mihalić Đurica, koja od prvoga dana pruža veliku potporu hrvatskim brodarima na festivalima u Francuskoj.

Sète je i velika trajektna luka koja taj dio Francuske obale povezuje sa sjeverom Afrike, ali i omiljena obiteljska turistička destinacija zbog 12 kilometara dugih pješčanih plaža. Grad je brojnih jazz i etno festivala, rodno mjesto književnika Paula Valeryja, šansonjera Georgesa Brassensa, kazališnoga glumca i redatelja  Jeana Vilara.

Sèteom dominira 26 metara visok kameni svjetionik Saint Louis, sagrađen 1680. godine, srušen u Drugom svjetskom ratu, ali nakon toga obnovljen i pretvoren u turističku atrakciju. Kao i jedno od najpoznatijih mornaričkih groblja na svijetu na brežuljku Mont St. Clair, sagrađeno iste godine kad i svjetionik. 

Od 2010. u Sèteu se svake druge godine održava festival Escale à Sète i u rano proljeće privlači u grad sve više turista. Koliko je festival važan stanovnicima (46.000 prema popisu iz 2006. godine) mogli smo se uvjeriti kada je za tradicionalno neradni uskrsni vikend grad živio 24 sata. Prema nalogu gradske uprave, sve trgovine, tržnice, restorani i kafići morali su raditi, a gradski i prigradski autobusni prijevoz bio je besplatan.

Direktor festivala Wolfgang Idiri pojašnjava kako su za uspjeh cijelog projekta od presudne važnosti upravo ti jedrenjaci. Tek kad oni potvrde dolazak, napominje, možete biti sigurni u brojnost publike, a ugovor o sudjelovanju s nekim brodovima potpisuje se i do dvije godine unaprijed. Iako nije htio potvrditi o kojemu je brodu riječ, kaže da su o njegovu dolasku pregovarali diplomati dviju zemalja, a tjedan dana boravka toga jedrenjaka u Sèteu uprava festivala platila je 50.000 eura.