Otočani se vratili sa 10-dnevne radionice za mlade u Grčkoj
PREKO – S desetodnevnog studijskog putovanja, koje su u partnerstvu organizirali LAG Mareta (Preko) i LAG Vallis Colapis (Ozalj), ovih dana iz Grčke se vratila skupina mladih otočana koja je sudjelovala u stručnoj radionici o pretilosti, odnosno lošim prehrambenim navikama i bolestima povezanima s njom.
– Tjedan smo proveli tražeći i iznoseći podatke o pretilosti u našim zemljama, o bolestima koje se uz nju vezuju, o njenim uzrocima, posljedicama, tretiranju i sl. Svaki dan imali smo interkulturalnu večer u kojoj su se predstavljale po dvije zemlje, to powerpoint prezentacijom o karakteristikama svoje zemlje te stolom prepunim nacionalnog pića i hrane. Naš dodatak bilo je Saljsko kolo, koje je sve ostavilo bez daha… Još jedna pobjeda koju smo odnijeli bila je natjecanje u pripremanju nacionalnog jela, kaže Paula Bolfan sa Silbe, s kojom su u Grčkoj bili Antonija Vicković i Rahela Buturić iz Sali, Lucija Šešelja iz Zaglava, Dominik Plentaj iz Zadra, a umjesto dvoje kandidata iz Preka i Nina, u posljednji tren grupi su se priključili Aleksandra Dmitrović iz Poreča i Elena Dujmić iz Rijeke.
Riječ je o, dodaje, projektu Erasmus+ Youth exchange, razmjene mladih iz Grčke, Italije, Španjolske, Danske, Turske i Slovačke. Puni naziv radionice bio je “We eat to live, Not live to eat!”, a u njoj su mogli sudjelovati mladi s područja koje pokriva LAG Mareta (zadarski otoci, Privlaka, Nin, Zadar) između 15 i 25 godina, uz uvjet poznavanja engleskoga jezika kako bi svi mogli aktivno sudjelovati u raspravi. Svi troškovi bili su plaćeni!
Radionica se održavala u pokrajini Grevena, u Grčkoj, u mjestu Splieo, na 960 m nadmorske visine, koje broji oko 190 stanovnika.
– Putovanje od Soluna do Spilea autobusom traje oko tri sata, s tim da smo se pola puta vozili po veoma uskoj cesti, koja je većim dijelom s jedne strane okružena strmom stijenom, a s druge strane provalijom. Cesta se spušta u kanjon, pa se diže i tako u nedogled otkrivajući pejzaž koji nas je ostavljao bez daha, prepričava Paula i prisjeća se kako su prva dva dana proveli upoznavajući se s mladima iz drugih zemalja.
– Igrali smo različite igrice jer je to bio najlakši način da jedni drugima na brzinu zapatimo imena. Bilo nas je mnogo, pa su te igre zaista bile potrebne. Iz istog razloga i na predavanjima smo sjedili pomiješano, i za stolovima u kantini…, objašnjava.
Sredinom tjedna posjetili su Meteoru, skupinu grčkih pravoslavnih samostana sagrađenih u 11. stoljeću na visokim kamenim liticama koje poput stupova strše u nebo. Obišli su i kanjon pod Spileom, do kojega su se 20-ak minuta spuštali strmim liticima kako bi preko mosta nad rijekom došli među stijene.
– Mnogo toga smo naučili o problemima vezanima uz pretilost u svijetu, naša nutricionistica Elena odradila je jedno od najstručnijih predavanja cijelog putovanja o nutricionizmu i izboru zdrave prehrane, no najvažnije je što smo stekli prijatelje za cijeli život s raznih krajeva svijeta. Poštovanje prema prirodi i ljudima, poboljšanje u komunikaciji na engleskom jeziku i želju za ponovnim sudjelovanjem u sličnim projektima. Srce nam je broj veće, pluća su nam čišća, glava nam je odmorna i spremna za nove projekte i pobjede, ističe Paola te poziva mlade da, ako im se pruži prilika, sudjeluju u ovakvim projektima jer sigurno neće požaliti.