Otočni oratorij u ratom izmučenom Vukovaru dobio novu dimenziju

PREKO – Bila je to izvedba pod posebnim emotivnim nabojem! Bio sam u Vukovaru prije rata, ali ovo što smo sada doživjeli i vidjeli, u najmanju je ruku potresno, kazao je prof. Ivo Nižić, glazbeni pedagog, skladatelj i dirigent, autor glazbe i teksta pasionskog oratorija „Zadnja postaja“, koji je prošle subote u Župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru izveo Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica iz Zadra, članovi Zbora sv. Cecilije Župe Preko, Mali dječji zbor i članovi KUD-a Preko te Udruge žena Luzor iz Preka.

Iako s oratorijem „Zadnja postaja“ već gotovo desetak godina gostuju diljem Hrvatske, drama ovog pasionskog skazanja s ishodištem na otoku koji pluta morskom pustinjom, stazama tmina, noseći u sebi sudbinu zavičaja, domovine i kozmosa, za izvođače, autora i redateljicu i dramaturginju Milenu Dundov ostat će duboko urezana u sjećanju.

– Ovo je, može se reći, zavičajna patnja, patnja otočana, ali ona se ipak reflektira i na patnju cijele Hrvatske. Priča o našoj otočnoj muci, kao što smo vidjeli, korespondira s patnjom koju je proživio Vukovar i koja je ovdje dobila novu dimenziju i naboj, a to se vidjelo i na izvođačima jer svi su bili nekako usplahireni i pod posebnim emotivnim pritiskom i željom da iznjedre najbolju izvedbu, smatra prof. Nižić. 

Zadovoljstvo nije krila ni dramska umjetnica Milena Dundov, koja ističe da su se svi jako dobro snalazili, dali maksimum od sebe, a iako je riječ o otočnoj priči, publika ju je razumjela i shvatila poruku.

– Kad smo obnavljali tekst, rekla sami im da idemo u grad koji je ranjen i da ništa ne trebaju ni tražiti ni izmišljati. Tamo je rana, tamo je muka, igrajte za muku Vukovara! Prožmite je sa svojom otočnom mukom i spojite je s mukom Božjom. Možda vas nitko neće toliko razumjeti kao Vukovar. Grad koji, koliko god da je izranjavan, toliko je i velik i velikodušan. Mislim da smo svi zajedno doživjeli veliku katarzu!, dodaje gospođa Dundov, koja već gotovo tri desetljeća uspješno surađuje s Prečanima u mnogim umjetničkim projektima.

Kruna te suradnje, napominje, svakako su autorski oratoriji prof. Ive Nižića, u kojima su članovi KUD-a Preko, Udruge žena Luzor i Župnog zbora sv. Cecilije dali nemjerljiv doprinos.

– Glumačka postava u „Zadnjoj postaji“ nije se puno mijenjala svih ovih godina. Naravno, dogodila se prirodna smjena generacija, ali meni je najljepše što su najmlađi prihvatili tradicionalno, ono što nosimo i dajemo u svojim oratorijima, a to su jezik, običaji, nošnja i otočna bol. Mi promoviramo usamljenost otoka i naš način života, a i Vukovar je na neki način otok, strašno velik otok, ali on je, za razliku od nas, nezasluženo postao otok, kaže Milena Dundov te naglašava kako u ovom projektu, u kojemu je na sceni 90-ak izvođača, gotovo iz svake preške obitelji sudjeluje po jedan član.

– Na neki način, cijelo je Preko unutra, a to je bit amaterizma, da sudjeluje što više ljudi, da mladi to znaju prepoznati, poručuje.

Uz autora glazbe i teksta prof. Ivu Nižića, dramaturgiju i režiju Milene Dundov, scenografiju potpisuje Robert Košta, a majstor svjetla je Ivo Nižić (ml.) Tekst interpretiraju Josip Batistić, Martina Pedišić i Jakov Kačan, a solisti su Mateo Marnika, Jelena Rušev Mogilevskij i Milena Brižić. Dirigent je prof. Ivo Nižić.

Gostovanje pasionskog oratorija „Zadnja postaja“ u Vukovaru financijski su pomogli Upravni odjel za kulturu Grada Zadra i Općina Preko.