Sestrunjci prvi put na kolektivnom liječničkom pregledu

Objavljeno 31/07/2017 u Stari Naši školji

SESTRUNJ – Od 40-ak pregledanih pacijenata, tek ih je nekoliko imalo povišen šećer u krvi i povećan indeks tjelesne mase. Zdravstveno stanje više je nego zadovoljavajuće, gotovo idealno, pogotovo ako se uzme u obzir da je riječ o ljudima starije životne dobi, između 70 i 90 godina.

Zaključak je to javne zdravstveno-edukacijske akcije koju je prvi put na Sestrunju, na zamolbu Mjesnog odbora, organizirao i proveo dr. Zvonko Mišlov iz Ambulante Ugljan, kojoj i inače, osim Ugljanaca, gravitiraju stanovnici Sestrunja i Rivnja.

– Mjerili smo tlak, šećer u krvi i indeks tjelesne mase, i to za svim stalnim i privremenim stanovnicima otoka, bez obzira na to jesu li naši pacijenti ili ne, govori dr. Mišlov, kojega su u središtu mjesta, ispred trgovine, koja je i inače epicentar svih zbivanja na otoku, dočekali i „Amerikani“ , domaći i Sestrunjci pristigli na odmor sa svih strana svijeta.

Žene su bile brojnije, ali one su, tvrdi liječnik, i inače revnije i više paze na zdravlje. Muški su dobacivali sa susjednog stola, ali su se na kraju ipak pokorili i stali u red.

A među svima njima i 88-godišnja Rajka Šužberić ,najstarija stanovnica Sestrunja. Ima ih, kaže, desetoro starijih od nje, ali su razasuti svijetom. Ona jedina živi 365 dana na svom rodnom otoku. A i jedina je toga dana bila stara i stalna pacijentica dr. Mišlova, koji već više od 20 godina pomno ispunjava njezin zdravstveni karton.

– Evo, pogledajte, dobrog je zdravlja, dobro se čuva. Što se čini hranidbenih navika i tjelesne aktivnosti, gospođa Rajka sve je prilagodila svojim godinama. Ukratko, zdravstveni status – odličan! Muči je jedino reuma. Tlak joj je 140/80 – idealan, a šećer 6,6. Indeks tjelesne mase također idealan!, zadovoljno će dr. Mišlov.

A zadovoljstvo ne krije ni gospođa Šužbarić i ponosno dodaje kako živi sama, sadi vrt, cijepa drva…

– Sama brinem o svemu. Imam troje djece i petero unučadi, ali ne žive na otoku. Dolaze vikendom i ljeti. Kupe mi drva, donesu hrane iz grada, pomognu koliko treba. Brinu se oni da meni ništa ne fali, ali još mogu sama i volim raditi u vrtu i oko kuće. Zimi i po tri dana nikoga ne vidim, ali ne žalim se, kaže.

Na naše pitanje/konstataciju da dobro zdravlje zasigurno duguje mediteranskoj prehrani, ribi i povrću, spremno odgovara. „Ne jedem ribu!“.

– Ne jedem ribu jer je ne volim. Mi smo bili siromašni, dobru bijelu ribu smo prodavali, a nama je ostajala sitna plava riba koju nikad nisam voljela. Najdraže su mi mesne juhe i voće. Djeca mi svaki put donesu po pet, šest kilograma mesa i onda kuham juhe. Voće imam svoje ili kupim banane, a za večeru uvijek jedem dvopek ili neki kolač s mlijekom. I to mi je dosta!, objašnjava.

Dr. Mišlov, pak, smatra da su gospođa Šužberić, kao i svi koje je toga dana pregledao, dobroga zdravlja jer žive mirnim otočnim životom.

– Jako smo zadovoljni zdravstvenim stanjem otočne populacije. Koliko god im bilo teško zbog prometne izoliranosti, udaljenosti od velikih središta, oni su zadovoljni ovdje, a to se vidi i po njihovu općem zdravstvenom stanju. Žive u antistresnom okruženju, a znamo da je stres jedan od okidača za mnoge bolesti, napominje.

Prisjeća se kako je nekada na Sestrunju imao 40-ak stalnih pacijenata, a sada jedva pet, šest. S medicinskom sestrom Anom Graf Štrmelj obilazi ih dvaput mjesečno, po potrebi i češće. Ako je nešto izvanredno i hitno, čuju se telefonom i odmah na otok dolazi ekipa Hitne medicinske pomoći iz Kali.

– Ljeti je tu i medicinska sestra Lovorka Vrkić koja uskoči ako nešto zatreba. I sada nam je pomagala mjeriti šećer. Tu je i naša mala ambulanta u kojoj se uvijek može pružiti prva pomoć, a i ovoga smo puta donijeli zavoje, sterilne gaze, lijekove za kronične bolesnike, za povišeni tlak, šećer, reumatske bolesti, pokazuje dr. Zvonko Mišlov s kojim je u obilasku pacijenata ovoga puta bila i dr. Julija Mišlov iz zadarskoga Zavoda za javno zdravstvo.

Oboje liječnika smatraju kako su ovakve akcije nužne kako bi se na vrijeme uočio faktor rizika za kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti od kojih se u biti najčešće i obolijeva i od čega je i najveća smrtnost u Hrvatskoj, EU, SAD-u…

Ljeti i 1400 pregleda mjesečno

Boravak na Sestrunju i razgovor dr. Mišlova s tamošnjim pacijentima svakih nekoliko minuta prekidali su telefonski pozivi pacijenata s Ugljana. Kaže kako inače obavlja oko 1000 pregleda mjesečno, a u srpnju i kolovozu kroz njegovu ambulantu prođe još najmanje 400 stranaca, turista, vikendaša.

– Takvo povećanje bilježi, primjerice, i zadarska bolnica i mnoge druge ambulante na Jadranu. To je normalno ljeti. Više je stanovnika na otoku i više je posla, a mi pružamo zdravstvenu zaštitu svima, bez obzira na to jesu li moji pacijenti ili ne. Ipak, čini mi se da je pritisak ovoga ljeta veći nego prijašnjih godina. A i bolesti zbog kojih ljudi dolaze specifične su za ljetne mjesece. Tu prije svega mislim na povećan broj trauma, febrilnih stanja, enteroviroza… Ove godine, recimo, ima puno više impetiga, bakterijske upale kože, posebno kod djece, pa savjetujem roditeljima da malo više pripaze gdje djeca sjedaju, gdje se igraju … Velika je cirkulacija ljudi, kućnih ljubimaca… Više je smeća, prljavštine, a uz to su i vrlo visoke temperature. Naprosto, ljeto je i treba se tome prilagoditi, upozorava dr. Mišlov.

Stigao i bežični Internet

Sa zimskih 11, Sestrunj je ovih dana došao do 200, 250 stanovnika. Stigli su Amerikanci, Francuzi, Švicarci, Austrijanci, Kanađani… Vikendaši iz Zadra, Zagreba, Rijeke, Virovitice… „Gužva“ na otoku vidljiva je na svakome koraku…

– To je Sestrunj ljeti! Mlađi će ostati dva, tri tjedna, a stariji do kasne jeseni. Nakon toga ponovno ćemo utonuti u zimski san, kaže Nenad Šužberić, predsjednik Mjesnog odbora, koji je posljednjih mjeseci s novoosnovanom Udrugom Estium pokrenuo niz aktivnosti, od uređenja mjesta, prilaznih betonskih putova do organiziranja različitih zabavnih događanja.

– Dobro surađujemo i s Općinom Preko, dobili smo bežični Internet u središtu mjesta, ovih dana trebala bi krenuti obnova dotrajale brodske čekaonice u uvali Kablin, a za jesen pripremamo obnovu križa na Punti križa, simbola pomorstva na Sestrunju. Već su počele pripreme, kalup se radi u Zadru, a betonirat ćemo tamo, na terenu. Puno je poslova, planova još više i voljeli bismo što više toga realizirati, najavljuje Šužberić.

Andrina Luić/Zadarski list

Predhodna novost

Sljedeća novost