Mogu li otoci imati vodu bez kopna i loše vremenske prognoze!?

BRUXELLES/ZADAR – Okupljanjem predstavnika osam malih europskih otoka – hrvatskih Visa i Lastova, irskih Inisheera i Cape Cleara, francuskih Seina i Houata te grčkih Ithace i Tilosa – a u povodu Svjetskoga dana voda, prošli je tjedan u Europskom parlamentu u Bruxellesu započelo formalno provođenje Projekta upravljanja vodama „Water saving challenge“.  

Inicijator projekta i domaćin panel rasprave u kojoj je sudjelovalo 20-ak otočana hrvatski je eurozastupnik, suosnivač i potpredsjednik Međuskupine Europskog parlamenta za otoke Tonino Picula, koji je naglasio kako „nedostatak pitke vode pogađa mnoge europske otoke, a cilj je projekta smanjiti potrošnju vode, odnosno uštedjeti i vodu i novac“. 

– To ćemo postići pomoću inovativnih tehnoloških rješenja i promjene svakodnevnih ljudskih navika, a Vis i Lastovo mogu biti primjeri dobre prakse ne samo za druge otoke nego i ugrožene obalne zajednice. Otočanima ne želimo ništa nametati, želimo čuti njihov glas, njihovo mišljenje. Želimo pokrenuti otoke, učiniti ih održivima i energetski neovisnima od kopna. U tom smislu voda, kao glavni resurs, istaknuta je i kao glavni problem i mi ćemo ga pokušati riješiti. Dovođenje vode s kopna, bilo cijevima bilo vodonoscima, nije uvijek ni najbolje ni najjeftinije rješenje, zato želimo potaknuti štednju, senzibilizirati javnost za racionalno upravljanje vodama i potaknuti inovativan pristup. Radne skupine istražit će otoke, a kako u projektu želimo okupiti što više otoka, ovim ih putem pozivamo da se uključe u projekt, kazao je Picula.

Primjeri dobre prakse na europskim otocimaProblem s nedostatkom vode utječe ne samo na kvalitetu svakodnevnog života, nego na razvoj, a u nekim slučajevima i na opstanak. Unatoč tome, rješenja koja će osigurati kvalitetnu opskrbu vodom nisu univerzalna. Dapače, svaki im otok pristupa na svoj način, ali zajednički je cilj ne ovisiti o kopnu ili, kao što je slučaj na većini „žednih“ otoka u Hrvatskoj, o (ne)povoljnoj meteorološkoj prognozi.

O primjerima dobre prakse i konkretnim, uspješno provedenim rješenjima govorio je Christian Pleijel s Kraljevskog tehnološkog instituta u Švedskoj, tajnik ESIN-a (europske federacije malih otoka), otočanin, čovjek koji „u dušu“ poznaje probleme većine europskih otoka, autor vrlo popularne knjige „Kako čitati otok“.Jedan od prvih projekta na kojima je radio i rješavao problem vode su otoci Koster u Baltičkome moru, sjeverni se proteže na osam kilometara četvornih, južni na četiri, imaju ukupno 315 stanovnika. Proglašeni su nacionalnim parkom i velika su turistička meka.

– Otoke Koster godišnje posjeti oko 100.000 turista, ali zbog nedostatka vode postao je upitan turistički razvoj. Zaustavljena je gradnja i svaka ekonomska aktivnost. Dovlačenje vode s kopna i gradnja cjevovoda stajali bi 20 milijuna eura i trajali godinama, i to nije dolazilo u obzir. Stoga smo krenuli od nule, odnosno od traženja vode na otoku. Napravili smo hidro-geološku analizu, analizu tehničke infrastrukture i financijskih rješenja te, što je najvažnije, precizno izračunali potrošnju vode ljeti i zimi. Puno su nam pomogli mediji koji su senzibilizirali javnost za problem nedostatka vode u nacionalnom parku i racionalno korištenje ono malo vode što postoji. Kada je sve bilo gotovo, ustanovili smo da na otoku postoji vode više nego što se znalo i mislilo, ispričao je Pleijel te poručio kako je „cilj projekta dokazati da možemo kao ljudi, otočani, industrija, poduzetnici, turisti, tinejdžeri…  smanjiti potrošnju vode i ne rasipati je uludo. Primjerice, da postignemo da se otvori  hotel koji može sačuvati vodu i da gosti rado odlaze u njega baš zbog toga što uspješno štedi vodu.“

Irski poučak: Ništa bez pametne politike

Za Mairtina O’Mealoida s otoka Cape Cleara na jugu Irske, također člana Europske federacije malih otoka, nedostatak pitke vode na otocima ne može se rješavati bez sprege politike i lokalnih zajednica. Na panelu je najavio veliku investiciju irske vlade u cjevovod jer se pokazalo da se čak 60 posto vode na otoku izgubi od crpilišta do potrošača. 

– Cape Clear ima 725 stanovnika, ali taj se broj ljeti višestruko uveća. Problem s vodom prisutan je oduvijek i iako su Irci „energetski“ vrlo napredni, problem s vodom još nisu riješili, odnosno počeli su ga kasno rješavati. Izvori vode na otoku su na stotinu metara dubine, cjevovod je sagrađen prije 47 godina i nije se održavao. Izvori vode su preiskorišteni, a zbog lošeg održavanja mreže dnevno se gubi 20.000 litara vode. Zato smo 2013. godine morali uvesti ograničenja u potrošnji, educirati stanovnike i turiste, štedjeti vodu, reciklirati je, paziti doslovno na svaku kap. Napravili smo medijski pritisak na irsku vladu, na političare koji su imali moć i utjecaj i stvar se pomaknula s mrtve točke. Naručili smo hidro-geološku studiju, nove rezervoare i spremnike, nove bušotine i započeli dobru suradnju s državnom agencijom za vode koja je u zamjenu 11,5 kilometara cijevi uložila 4,3 milijuna eura. Problem nedostatka vode i dalje postoji, ali počeo se rješavati i danas je mnogo bolje nego prije desetak godina, kazao je O’Mealoid te još jednom naglasio kako je „projekt rezultat rada otočana i političara i zato sam iznimno zahvalan zastupniku Piculi na podršci i predanosti.“ 

U spašavanju „žednih“ otoka najdalje je otišla Grčka, o čemu je u Bruxellesu govorio dr. Christoforos Perakis iz nacionalnog Centra za izvore obnovljive energije. Navodeći primjere s otoka Mikonosa, Milosa, Tilosa i Ithace, istaknuo je kako Grčka koristi sve vrste i izvore obnovljive energije kako bi otoke učinila neovisnima o kopnu. Pa tako jedan pogon za desalinizaciju vode napajaju vjetroelektrane koje, pak, pokreću jaki vjetrovi u Egejskome moru. U suradnji s njemačkom vladom, napravili su  mikroenergetske mreže za manja naselja, pokrenuli mnogo malih projekata koji se financiraju iz Europske unije, a na otoku Milosu, primjerice,sagradili su najveći pogon za desalinizaciju nakon čega cijena kubnoga metra vode iznosi 1,8 eura, a prije, dok se voda prevozila vodonoscem, kubik se plaćao 10 eura.

Hrvatsku je na panelu zastupala delegacija predstavnika komunalnih društava iz Komiže i Lastova te članovi više udruga s dalmatinskih otoka, kao i predstavnika nacionalnih parkova i parkova prirode s otoka srednjeg i južnog Jadrana koji su dobili priliku međusobno razmijeniti iskustva. 

Lučijano Sangaleti iz Komunalca Lastovo naglasio je kako se podaci o gubicima vode zapravo skrivaju, ali u prosjeku iznose između 50 i 80 posto, a oni su prvi koji su napravili analizu cijelog područja. 

Već ovoga ljeta redukcije vode

– Unatoč svojim zalihama vode iz četiri bušotine, država nas je spojila na vodovod Neretva – Pelješac – Korčula – Lastovo i natjerala da uzimamo vodu s kopna koja nije dobra, a skupa je. Preporučujem svim otocima da naprave analizu i ne ovise o vodi s kopna. Na 25 kilometara vodovoda, imamo 500 priključaka i između 50 i 80 posto gubitaka vode, izjavio je Sangaleti. Njegov kolega Slaven Kevo iz  Vodovoda i odvodnje otoka Visa kazao je kako su ispitali cijelu mrežu staru 50 godina i sa 75 posto puknuća cijevi došli na 25 posto. Upozorio je kako Vis ovoga ljeta očekuje redukcija vode zbog izrazito sušne godine, što govori u prilog ovom projektu. 

– Nužno je podizanje svijesti o potrošnji i štednji vode. Otočani su se uljuljkali u sigurnost opskrbe s kopna i zapustili gustirne, smatra Kevo. Na panelu o otocima izneseno je mnoštvo korisnih i pozitivnih primjera učinkovitog upravljanja vodom kao najvažnijim resursom. Iako je mnogo toga još uvijek na putu učinkovitog i održivog rješavanja otočne vodne, ali i energetske svakodnevice, okupljeni su zaključili da je već i samo otvaranje ovakvog međuotočnog dijaloga velik i značajan.

Projekt će trajati cijelu godinu, a Picula je najavio da će se sljedeći sastanak radne skupine zadužene za izradu modela upravljanja vodama održati u rujnu u Komiži. Zatim će se izraditi modeli za ostale otočne zajednice, a rezultati će biti predstavljeni u studenome u Europskom parlamentu u Bruxellesu.