Pasionski oratorij s radnjom na otoku Ugljanu

PREKO/ZADAR – U crkvi Sv. Marije u Zadru u nedjelju navečer s početkom u 19 sati izvest će se pasionski oratorij pod nazivom Zadnja postaja. Tekst za ovo djelo napisao je Ivo Nižić, a režiju potpisuje Milena Dundov. Scenografiju je  uredio Robert Košta, a za svjetlo se pobrinuo Ivo Nižić mlađi. Pod dirigentskom palicom maestra Ive Nižića nastupit će Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica, članovi pjevačkoga zbora sv. Cecilije župe Preko, udruga žena Luzor iz Preka i Mali dječji zbor. Kao solisti, dueti i  terceti nastupiti će Mateo Martina, Jelena Rušev Mogilevskij, Marija Jaklin, Milena Brižić, Milena Petani, Zdenko Stipčević, Bogdan Mogilevskij, Davor Buturić i Mladen Dorkin, najavljuje Zadarski list.

Autor Ivo Nižić za ovo svoje djelo je kazao kako se radi o drami   pasionskoga skazanja koja se odvija na otoku koji pluta morskom pustinjom, stazama tmina, noseći u sebi sudbinu zavičaja, domovine, kozmosa.

– Naš je otok inače svojom veličinom, obilježjem, brdima i crkvama  sličan otoku Patmosu na kojemu je pisana Apokalipsa, knjiga sadašnjosti i vječnosti. Jeka te knjige odzvanja po školjima i morima.

Velebni križ dominira prostorom ovog skazanja (umjetnička kreacija  Roberta Košte) u kojeg su reljefno utisnute slike sedan crikvic na školju  – crikva Gospe od sniga, Sv. Lovrinca, Gospe Luzarice, Sv. Petra, Sv. Fume, Sv. Lovre pod Velin brigun i Vele Gospe.

Svaka crikva nosi na Zadnju postaju breme svoje smrti: smrt oca, dva  brata, dvije sestre, mučenička smrt redovnika glagoljaša i mladog bogoslova opisana metaforom velebnih stabala otočke baštine, smrt žena lavandiera i smrt Isukrstova u koju su ukopane sve smrti otočke.

Svih sedam smrti odjek su bezdana, agonije i potresne žalosti  otočana.

Ima li druge obale?

Preobrazba započinje kad otočani na pučini ugledaju svjetlo – lumin  koji izgara pred Tajnom Svetišta i otkriju duhovna prostranstva, biblijske i starinske staze svojih praotaca, i more, svoje more, kozmičko more, Crveno.

U trenutku kad se u Noći Prijelaza smrt čovjekova dotakne Kristove  smrti, objavi se Otajstvo Božje zaodjenuto u sjaj, obriše suzu stvorenju  s obraza i primi ga u novo postojanje. To se u drami dogodi čovjeku, zrnu pšeničnom i mrtvom tijelu leptira na pijesku morske obale.

Otok se zatim žurno zaputi iz morske pustinje do mjesta u kojemu je  noć najbliža svitanju.

I nastupi čas tajanstvenog buđenja moje zemlje, kad sunce u svitanju  rasplamsa otočka brda i more postane crveno, svako stvorenje taknuto  suncem izgubi svoju mračnost, a rađanje zore po brdima otočkim poprimi božanske obrise.

Tad svi otočani, koji se krstiše morem, vodama slanim, zapjevaše  hvalospjev:

„Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova.  Amen! Amen! Aleluja!”, najavljuje  Ivo Nižić ovo svoje djelo.