SKITNJE MLADENA STUBLJARA: Na Ugljanu masline od vremena cara Klaudija

PREKO – U časopisu Maslina objavljena je reportaža legendarnog televizijskog reportera Mladena Stubljara koji bez obzira na umirovljenje ne miruje. Ovaj put je bio u maslinicima otoka Ugljana. Reportažu je u cijelosti prenio portal Zadarski.hr:

Urušilo se nebo u rano jutro polovicom listopada još dok smo se ukrcavali na trajekt “Jadran“ u zadarskoj Gaženici. Prolomio se s neba pravi okomiti vodeni val dok smo plovili put Preka na otoku Ugljanu.

Nije baš neko vrijeme za poć u masline, ali projekt revitalizacije maslinarstva “Dva milenija maslinarstva otoka Ugljana“, koji vode prof. dr. Đani Benčić i dugogodišnji zaljubljenik u masline Mladen Lucin iz Preka, baš ima svoj novi nastavak – berbu maslina poviše Preka, ili da budem precizniji – uzoraka i maslina i lišća na dva lokaliteta na otoku.

Silna kiša nas malo onemogućuje na putu poviše Preka, gdje su masline u kamenim vrletima i zajedno se s njima penju put Svetog Mihovila, zasigurno najvišeg vrha na otoku. Slapovi kiše namah prestaju i eto nas visoko nad mistom, među iznimno punim maslinama, u masliniku Mladena Lucina.

– Ovo je obiteljski maslinik, no puno je mojih vanka i zapravo sam ja još jedini na otoku, pa su zbog toga ove masline bile zapuštene preko deset godina – objašnjava Mladen.

Dodaje: “Ovdje se nikada nije gnojilo, osim u ono doba kad je o masliniku skrbio još moj pokojni otac. Kad sam ja prišao u masline jedina im je prihrana bila preko lista morskim algama. Evo vidi se po tlu da ovdje nema nikakvih herbcida“.

Vraćanje na djevičanska tla

– Stvarno, lijepo se uočava kako ovdje kemije nikad nije bilo. I to je zapravo jedna bitna odrednica – vraćanje na djevičanska tla u masliniku. To je pravi temelj za brendiranje ulja, to je ona najviša, najbolja, pa i najskuplja kategorija – ekološko ulje. Treba svakako nastaviti s ekološkom proizvodnjom gdje god je to moguće i u svakoj godini kad god je to moguće! – razgledavajući govori profesor Benčić.

U nekada zapuštenom masliniku Mladena Lucina sada maslina na maslinu, sve krcato lijepim zdravim plodovima. Baš je ove godine rodila orkula, oblica, zelene se plodovi na kojima se poput malih bisera sjaje kapljice još preostale od maloprijašnjeg pljuska. Masline su u zrelim godinama, vode već dugu bitku s borovima i makijom, koja je progutala na tisuće maslina širom otoka.

I baš je to neiscrpna tema za Mladena Lucina, koji već petnaestak godina istražuje maslinarske potencijale otoka, čiji počeci sežu dva milenija u prošlost. O tome, kaže Mladen, ponajbolje svjedoče rimski ostaci tijeska za preradu maslina i ostaci suhozidova koji su nedaleko Lukorana, u najvećem polju otoka, u dužini od 26 kilometara ograđivali najplodnije zemljište.

Mreža međa, koje su rađene u obliku kvadrata sa stranicama od 710 metara, činile su rimske centurije. Uz vanjske rubove tih kamenitih ograda sadile su se masline, čijih nasljednika, uvjeren je već odavno Lucin, ima na otoku na sve strane. No neobrađenih, nestalih u šumama korova.

– Od početaka urbanizacije otoka Ugljana, od izrade centurija još za vrijeme cara Klaudija, od prije gotovo dva milenija, postoji u nas kontinuitet u uzgoju maslina i proizvodnji maslinova ulja. I nije nikakvo iznenađenje mnoštvo starih maslina na kojima temeljimo obnovu maslinarstva na otoku – govori Mladen.

Raritetno ulje Ugljana

Profesor Benčić dodaje: “Revitalizacija se mora bazirati na obnovi starih maslinika, uz genetsku identifikaciju starih stabala. Ovdje se susrećemo sa autohtonim sortama, od kojih neke poznamo, a neke ne poznajemo. Ovdje na Ugljanu otkrili smo sasvim nove sorte, za koje nismo ni znali da postoje, no istraživanja su još u tijeku. I nadalje susrećemo nove i interesantne genotipove.

Za sada možemo govoriti o šest novih sorti, eto toliko, jer zapravo je to još uvijek poslovna tajna. Jer šta ćemo s tim sortama pitanje je sada. Da li ih možemo zaštiti prema dokumentima discovery i development, hoće li one postati zaštitni znak maslinarske proizvodnje otoka, dati pečat promociji kvalitete ekstra djevičanskog i raitetnog maslinova ulja otoka Ugljana?

Ovdje imamo izniman potencijal, takvo je podneblje, naravno i tla, pa su evo već sada neka ulja iz Zadra bolja od ulja istarskih svjetskih prvaka. A evo sada se pojavljuje i dobitna kombinacija sa starim autothtonim sortama, vrhunsko ulje sa sortom koju nitko nema i još će u budućnosti ta sorta biti zaštićena.

Ona u ulju i ne mora biti glavna, ne mora to biti monosortno ulje, može ono biti dodatak nekoj drugoj sorti, no tada imamo i utemeljenu priču što ona znači u tom ulju, što ona znači za tradiciju.

A tradicija je na otoku najbolje vidljiva u Lukoranu i njegovim prastarim maslinicima, koje veliki maslinarski entuzijast Mladen Lucin iznimno dobro poznaje i ko iz rukava odmah ispucava:

– Ovo je najveća koncentracija najstarijih maslina na otoku Ugljanu, drobnice po mnogim stručnim procijenama stare su od 1.500 do 2.000 godina. Revitalizirane su pred 60 godina i evo ih živih i zdravih“.

Zna on i druge “starce“, ta dao si je velikog truda i tijekom godina na nogama prošao cijeli svoj otok, pa i susjedni otok Pašman, koji je s Ugljanom spojen mostom. I zapisivao je masline, baš kao da broji stanovništvo, te došao do cifre od oko 700.000 stabala maslina na otoku Ugljanu. Pridodao je i otok Pašman s oko 300.000 stabala i eto na dva naša otoka zaboravljenog blaga od – milijun stabala.

Majka svih maslina

Tihomir Ivanov je vlasnik onih starih maslina u Lukoranu. S godinama im se sve više okreće, iako mu je zapravo plovidba posao i život. Sam kaže zbog toga ih je malo i zapustio, no već slijedeće godine čeka ga veliki posao oko maslina, kako bi ih lijepo sredio.

A njegove masline poput jablana na malim otocima. Visoke i preko osam metara. Niz je to mladica oko staroga panja, no i one su već s dobrim brojem godina na deblu i granama i sada prepune ploda.

Raširile se kao na malim izdignućima oko kojih je sada zbog kiše dosta vode, pa se čini, kao da su na malim otocima, no to su zapravo korijeni prapovijesnih maslina staraca, koji dostižu u širinu i po nekoliko metara.

– Nije baš neki dan za masline, al’ sam ipak svratio da pogledam, da nije kakve štete, jer ovo pada li pada, cijelu je noć baš lijevalo, jutros je bilo baš teško se probiti do maslina. Ovdje je vidite dvadesetak stabala. Puno mladica na starim panjevima, i to su jako stare masline, no lijepo su se održale. Pa i ove godine s obzirom na sušu i sve što su pretrpile, jako su dobre, ploda ima – zagledajući u masline objašnjava Tihomir Ivanov.

Nastavlja:”Moje su masline stare, ali kakva je jedna nekad bila – čudo jedno. Zvali smo je tvrdjalen, majka svih ovih drugih maslina. Ja se sjećam kad su je u sredini, oko koje su sada mladice (već i one stare 60 godina) moj pokojni djed i otac pilali nekoliko dana. Ma to je bilo čudo široko, par ljudi to nije moglo obuhvatiti. Staro su deblo izvadili i bilo je zdravo u potpunosti i eto ostavili mladice. A mladice lijepo izrasle, i mene ne smeta što su tako visoke. Ma nije problem pobrati, samo nek su one rodne kao ove godine, velike su skale već spremne.“

A mala je zelena znanstvena berba nastavljena je na otoku Ugljanu u iznimno kišnom danu, kad je potopilo pola Dalmacije, za onih kratkih suhih perioda između dva pljuska, i to na dvije lokacije. Profesor Đani Benčić i Mladen Lucin su uzimali po 40 plodova maslina, ali i 40 listova, najprije na lokaciji u Prekom gdje su masline bile izložene udaru suše, a potom i u Ugljanu gdje je bila optimalna vlažnost.

– Uzimamo uzorke, za farmakološke aktivne tvari, da vidimo kako se na tom području mogu nositi te naše sorte i to u plodu i u listu. Interesira nas koliko u svemu igra sorta, koliko godina, a koliko lokacija! – objašnjava profesor Benčić.

Pune vrećice zelenih maslina ponio je sa sobom Mladen Lucin, no njemu j predstoji još jedna ovakva znastvena berba. Naime mora još jednom ubrati 40 maslina, plodova, koje će poslati profesoru Benčiću, ali kad budu zrele, dakle tu negdje oko Mrtvog dana.

I neće mu to biti teško, jer kako kaže, ovaj znanstveni projekt, dakle revitalizacija maslinarstva na otoku Ugljanu, ne radi se za instituciju, za arhivu fakulteta, ovaj projekt može biti okosnica održivog razvoja otoka.

– Ja sam zapravo znao, znali smo, što ćemo otkriti, sad već pomalo imamo i dokaze i sve ovo što radimo je potvrda tih nadanja. Znači ovo je temeljni iskorak da pokrenemo postupak za zaštitu izvornosti – veli.

Nema maslinarstva bez čovjeka, na otoku Ugljanu bez Mladena Lucina, koji je uvijek vjerovao i tražio, pa evo napokon i pronašao svoj maslinarski sveti gral.

Maslina.hr

Prva berba

Prvog ovogodišnjeg mladog ulja, koje smo, naravno, kušali i profesor Benčić i Mladen Lucin i Tihomir Ivanov, a bome i ja s mojom ekipom. Zaključak je bio jednoglasan: odlično ugljansko ulje obitelji Ivanac, koje će zasigurno i na kakvo natjecanje.