Margarita Dorkin, najstarija stanovnica Preka, proslavila 100. rođendan

Margarita Dorkin, najstarija stanovnica Preka, proslavila 100. rođendan

PREKO – Bog je uvijek bio velik i čuvao me! Kaže gospođa Margarita Dorkin, najstarija stanovnica Preka, koja je u nedjelju, u krugu svoje obitelji, proslavila 100. rođendan. Dok prebire po sjećanjima, teta Rita, kako je svi od milja zovu, otkriva da život nije uvijek bio na njezinoj strani. 

Rasla je bez oca, koji je umro pet dana prije njezina rođenja, bez braće i sestara, rano ostala i bez majke. U mladosti je, poput mnogih prijeških žena, bila lavandiera, a najbolje godine provela je radeći kao kućna pomoćnica u jednoj zadarskoj liječničkoj obitelji. Spletom okolnosti, kad se početkom 90-ih vratila na rodni otok, život joj je odjednom dobio novi smisao i ispisao novo poglavlje koje, srećom, traje i danas.

– Teta Rita nije imala nikoga od bliske obitelji. Mi jesmo rođaci, ali u devetom ili desetom koljenu. Živjela je blizu nas u trošnoj kućici, na rubu bijede. Početkom Domovinskog rata, za čestih zračnih uzbuna, bojala se biti sama i mi smo je pozvali da zbog sigurnosti skupa s nama dolazi u naš podrum. Tako smo se sprijateljili i teta Rita više nikad nije otišla. Postala je dio naše obitelji, našu djecu doživljava kao unučad, oni nju kao baku, prisjeća se Vlatko Dorkin, koji je sa suprugom Julijom i svoje troje djece teti Riti stvorio novi dom i postao više od obitelji koju nikad nije imala jer se nije udavala. 

Iako stogodišnjakinja, teta Rita iznimno je vitalna i lucidna. Zdravstvenih problema nema, a reumu u rukama već 30 godina liječi redovitom jutarnjom tjelovježbom. Potom skuha kavu, doručkuje i moli. Molitva je dio njezina rituala, ujutro, poslijepodne i navečer. Vid je polako izdaje jer ima staračku mrenu, ali još uvijek rado uzima novine u ruke i prati večernji dnevnik na TV-u. Svako poslijepodne u 17 sati na radiju sluša vijesti i glazbu…

Margarita Dorkin rođena je u Austro-Ugarskoj, živjela je u Kraljevini Hrvata, Srba i Slovenaca, pa u Kraljevini Jugoslaviji, Italiji, NDH, SFRJ i Hrvatskoj. Ukupno u sedam država, a zapravo nikad nije otišla dalje od rodnoga otoka i Zadra. Preživjela je bombardiranje Preka, kada su svi oko nje poginuli, a ona prošla tek s pokojom posjekotinom. Preživjela je i mnoge nepravde i poniženja, ali iz svega je uvijek, kaže, izlazila još jača. A nagrada za sve to je život koji živi posljednjih 25 godina. (R. I.)